Kamikaza na dasci: Tri olimpijska zlata, šezdeset dva šava

PYEONGCHANG-GUN, SOUTH KOREA - FEBRUARY 14: Shaun White of USA takes 1st place during the Snowboarding Men's Halfpipe Finals at Pheonix Snow Park on February 14, 2018 in Pyeongchang-gun, South Korea. (Photo by Laurent Salino/Agence Zoom/Getty Images)

Snowboarding je razmjerno mlad sport. Razvio se šezdesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a 1998. godine postao je olimpijskim sportom. Razmjerno je mlad i najtrofejniji snowboarder u povijesti: ono što je Shaun White napravio u svoje trideset četiri godine ravno je čudu! Prvi sponzorski ugovor potpisao je s nepunih sedam godina, profesionalac je postao s trinaest, kao petnaestogodišnjak osvojio je automobil na jednome velikom natjecanju, a prije devetnaestog rođendana okitio se zlatnom olimpijskom medaljom. Ono što čini na dasci graniči sa znanstvenom fantastikom: dvostruki okreti, salta i divlji trikovi učinili su ga šampionom ovog sporta i miljenikom publike. “Kad sam u zraku, okružen snježnom bjelinom, osjećam se kao kralj svijeta. Teško je riječima opisati to adrenalinsko iskustvo”, govori sportaš kojem su vratolomije i bujna riđa kosa priskrbili nadimak “Leteća rajčica”. Dok je na stazi discipliniran poput pruskog vojnika, privatno je razbarušen poput svoje grive. Slovi za notornog ženskara i arogantnog hvalisavca, a razbijanje tuđe imovine u pijanom stanju omiljena mu je razbibriga. Jedno mu, međutim, nitko ne može osporiti: ovaj čovjek je borac. Oduvijek je bio.

Rođen je 1986. u San Diegu, u skromnoj radničkoj obitelji talijansko-irskih korijena. Roditelji, knjigovođa Roger i konobarica Kathy, vrlo su brzo primijetili da s njihovim sinom nešto nije u redu: dok su njegov stariji brat Jesse i sestra Kari bili živahna djeca, mali Shaun jedva da se micao, a imao je teškoća i s dolaženjem do daha. Odveli su ga liječniku, koji je uspostavio strašnu dijagnozu: zbog urođene srčane mane, dijete mora hitno pod nož. Do drugog rođendana, Shaun je prošao dvije teške operacije srca, a liječnici nisu bili sigurni hoće li preživjeti. Maleni je, međutim, bio beskrajno snažan, pa se u rekordnom roku osovio na noge. “Oduvijek sam znao da me čekaju velike stvari u životu. Nisam baš mogao sanjati da ću jednog dana biti trostruki olimpijski pobjednik, ali sam nekako instinktivno slutio da nisam stvoren za sivilo prosjeka”, skroman je po običaju.

Roditelji, oboje veliki zaljubljenici u sport (Shaunu su dali ime po profesionalnom surferu Shaunu Tomsonu), shvatili su da njihov najmlađi sin posjeduje nevjerojatnu okretnost i natjecateljski duh. “Kao balavac, non-stop sam igrao nogomet. Bio sam kamikaza na terenu: kad bih pojurio prema golu, ne bi me mogla zaustaviti ni elementarna nepogoda”, pohvalio se. Prva daska koju je dobio nije bila ona za jurenje po snježnim padinama, nego ona za surfanje. No, taj sport nije oduševio dječaka. “Sve je bilo divno dok me nije poklopio veliki val – nagutao sam se vode i ogulio oba koljena”, prisjeća se. Roditelji su mu kao alternativni sport predložili skijanje, u koje se zaljubio. “Odlazili smo u maleni ski-resort u Vermontu, gdje sam se spuštao niz planine Bear i Okeno. Bio sam neustrašiv na skijama: jurio sam brže od svih, često ignorirajući opasnost. Vjerovali ili ne, roditelji su mi prvi snowboard kupili misleći da će me tako usporiti. Kad su me prvi put vidjeli kako izvodim akrobacije na njemu, pozlilo im je od straha”, ispričao je.

Prve pobjede na manjim natjecanjima ostvario je već kao šestogodišnjak, što je roditelje ispunilo ponosom, ali i strahom za kućni budžet. Nevjerojatno požrtvovni, odlučili su sinovu karijeru staviti ispred svega. “Snowboarding je skup sport, a moji nisu mnogo zarađivali. Nisu mi mogli plaćati smještaj kakav su imali moji konkurenti, pa su kupili polovnu prikolicu koja je postala naš zamjenski dom u planinama. Kako u njoj nije bilo tople vode, tuširali smo se u obližnjem odmaralištu”, ispričao je. Na sreću Whiteovih, uspjesi njihovog sina ubrzo su počeli donositi novac. Prvi sponzorski ugovor, sa proizvođačem snowboarda “Burtonom”, potpisao je s nepunih sedam. U profesionalne vode uplovio je kao trinaestogodišnjak, a od tada je pobjeđivao na gotovo svim većim natjecanjima u snowboardingu (osvojio je najviše zlatnih medalja u povijesti prestižnog natjecanja Winter X Games). “Kako sam bio desetljeće mlađi od ostalih boardera, s njima se nisam pretjerano družio. Osvojio bih natjecanje, a onda ne bih mogao otići po nagradu jer su dodjele često bile u barovima u koje kao maloljetnik nisam smio ući. Dok bi moji kolege slavili uz čašicu, ja sam vrijeme provodio igrajući video-igrice. Ni kasnije, kad sam postao punoljetan, nisam uspijevao pronaći zajednički jezik s njima. Bili su ljubomorni na mene, jer sam prije natjecanja bio hladan kao špricer, dok su se njima kidali živci”, priča White.

Da uistinu nije timski igrač, dokazao je na natjecanju u Japanu. Zbog loših vremenskih uvjeta, ostali snowboarderi dogovorili su se da neće izlaziti na stazu te da će ravnopravno podijeliti novac od nagrade. Na svoju žalost, nisu računali na nepremostivu prepreku po imenu Shaun White. Na momkovo inzistiranje, natjecanje se ipak održalo: osvojio je zlatnu medalju i vječni prezir kolega. “Bio sam zagrijan za pobjedu i zasluženo je dobio. U tom trenutku sam shvatio da mogu učiniti sve što poželim”, kaže. Da nije riječ o pukoj samohvali, svjedoči sljedeći podatak: paralelno s trijumfima u snowboardingu, postigao je zapažene rezultate na skateboardu, a mentor mu je bio slavni Tony “The Birdman” Hawk!


Nakon što je osvojio zlato na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine, gdje je promovirao svoj čuveni trik “Double McTwist 1260” (sastoji se od dva salta te tri i pol okretanja oko vlastite osi), ego mu se dodatno napuhao. “Postoje rođeni talenti. Postoje oni koji pobjeđuju zahvaljujući nevjerojatnom trudu. A postojim i ja – onaj kojeg je nemoguće zaustaviti”, izjavio je u akutnom napadaju samoljublja. Nije ga bilo moguće zaustaviti ni četiri godine kasnije: na Igrama u Vancouveru zlatna medalja ponovno je zabljesnula na njegovim prsima. A potom se, na press-konferenciji nakon natjecanja, pozvao kod američkog predsjednika na večeru: “Slobodan sam večeras, lijepo bi bilo proslaviti kod Obame!”. S osam milijuna dolara koje je spremio u džep te godine, dospio je na Forbesovu listu kao najbolje plaćeni zimski olimpijac. Njegovi sponzori dodatno su se razmahali: “Red Bull” je “pljunuo” pola milijuna dolara za izgradnju Whiteova osobnog half-pipea u planinama Colorada, do kojeg se može doći jedino helikopterom. “Učinili su to da me konkurenti ne mogu špijunirati”, ispričao je White, dodajući kako je medalje više puta gubio. “Jednostavno ih ima previše, ha ha! Srećom, moj menedžer ih redovito pronalazi na neobičnim mjestima. A zlato iz Torina je, bez pitanja, uzela mama: možete li vjerovati da je odnijela moju medalju na kemijsko čišćenje, zato što se vrpca uprljala? I još se žalila kako ju je to stajalo pet dolara!”

Za razliku od roditeljice, Shaun je lake ruke kad je o novcu riječ, a najviše voli trošiti na atraktivne pripadnice suprotna spola. Šampanjcem je pojio i dijamantima osipao niz plavuša: među njegovim “reckama” su, između ostalih, glumica Elisha Cuthbert, pjevačica Summer Spiro te manekenke Arielle Vandenberg i Bar Refaeli. Kad ne osvaja medalje ni dame, White se iz hobija bavi rock ‘n’ rollom. Svira gitaru u grupi “Bad Things”, s kojom je nastupio na festivalu “Lollapalooza” i objavio album. Rockerski život dodatno je osnažio njegovu sklonost da zaviruje u dno čašice. U rujnu 2012. godine, White je, pijan kao letva, demolirao sobu hotela u Nashvilleu, nakon čega je pokušao pobjeći. Hotelskog djelatnika koji je krenuo za njim raspalio je nogom u testose. Premda ozlijeđen, čovjek je bio uporan u namjeri da izgrednika privede licu pravde: nastavio je potjeru za bjeguncem a ovaj je, onako drven, u jednom trenutku izgubio ravnotežu. Pao je i razbio glavu, nakon čega je završio na hitnoj. Uhićen je čim se oporavio, ali je prošao “lišo”, s društveno-korisnim radom.

Ravnotežu je, na znatno ozbiljniji način, izgubio i za vrijeme priprema za ZOI u Pyeongchangu – punom brzinom se zaletio u zaštitnu ogradu, razadivši čak šezdeset dva šava u bolnici. Unatoč teškim ozljedama, uspio se kvalificirati za Igre 2018. godine, i ne samo to: na Valentinovo se okitio svojim trećim olimpijsim zlatom! Njegovo odličje bilo je stoto američko zlato na Zimskim olimpijskim igrama.

Piše: Lucija Kapural

Komentari