Znamo, naslov djeluje pomalo nadrealno, kao i slike Salvadora Dalija. No, ovdje se nećemo baviti oslikavanjem slikarskog platna već krava. O čemu je točno riječ pročitajte u članku koji slijedi.
Pripreme za zamračenje
Obično pišemo o velikoj povijesti ili barem onoj koja završi na stranicama medija, no danas ćemo se pozabaviti svakodnevicom tijekom Drugog svjetskog rata, i to onom u ruralnijim krajevima. Pokušat ćemo se baviti životima običnih ljudi u Drugom svjetskom ratu, konkretno utjecajem zamračenja na njihove živote. Pripreme za zamračenje su počele u Ujedinjenom Kraljevstvu još u ožujku 1937. godine kada je Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo da traži 300 000 dobrovoljaca koji će biti obučeni za redare zadužene za kontroliranje pridržavanja propisa o zamračenju tijekom zračnih napada.
Zamračenja počela prije samog rata
Zamračenja su počela ranije kako bi se ljudi što efikasnije pripremili za početak sukoba. Sve su kuće i ulice morale biti u mraku. Na prozore kuća bi se stavljale zavjese u tamnim bojama, a rubovi prozora bi se dodatno zamračivali kako bi zamračenje bilo potpuno. Zavjese se nisu smjele prati jer bi na taj način mogle početi propuštati svijetlost. U svrhu njihova održavanja izdavani su letci s uputama za čišćenje bez pranja.
Nezgodacije u prometu
Zbog usklađivanja noćnog prometa s pravilima zamračenja rubnjaci su se bojali bijelim prugama, maskirali su se farovi automobila, a ulična je rasvjeta bila isključena na glavnoj mreži. Civili redari su patrolirali kako bi sve funkcioniralo. Zamračivanje je postala rutina od početka 1938. Zrakoplovi Kraljevskog ratnog zrakoplovstva su provjeravali koliko je zamračenost dobra, kako bi se uočile kritične točke i popravile prije nego što zračni napadi uistinu i započnu. Ubrzo se pokazalo da je glavni problem promet.
Učestali sudari i uz ograničenje brzine od 20 km/h
Čak i uz ograničenje brzine od 20 km/h, sudari su bili česti. U razdoblju prije nego su počele zračne uzbune došlo je do povećanja broja prometnih nezgoda, a u kojima bi stradavale krave i ljudi. Seljaci su odlučili uzeti stvar u svoje ruke te su počeli oslikavati krave bijelim prugama jer su one noću znale zalutati na cestu i uzrokovati fatalne nesreće. Ove nesreće povezane sa zamračenjem su bile tako učestale da je jedan britanski kirurg pribilježio opasku za 1939. godinu, kako su njemačke zračne snage ubile više od 600 britanskih građana mjesečno, a da nisu ni uzletjele. Kada je rat započeo do kraja prvog mjeseca u ratu zabilježeno je 1130 smrtnih slučajeva na cestama pripisanih zamračenju.
Drugi načini obrane od zračnih napada
Zamračenje nije bila jedini obrana od zračnih napada, u tu svrhu se koristio i dim nastao spaljivanjem bačvi katrana, a u upotrebu su ušli i obrambeni baloni ispunjeni vodikom koji su stvarali fizičke i vizualne prepreke u blizini strateških ciljeva kao što su rezervoari. Britanija je dakle bila u mraku i prije početka Drugog svjetskog rata, konkretno od 1938. do proljeća 1945.
Ponovno pojava “prugastih” krava
Krave su se danas ponovo počele bojati bijelom bojom u vidu pruga, tako da se mogu izdaleka zamijeniti sa zebrama, no danas to bojenje ima sasvim drugačiju svrhu i vezano je uz otkriće da zebre s razlogom imaju pruge jer ih tako manje grizu kukci poput muha. Ovo otkriće bi moglo imati veći utjecaj na uzgoj životinja jer se u njihovoj “zaštiti” u uzgoju primjenjuju pesticidi. Upravo zbog izbacivanja pesticida razmišlja se o genetskom eksperimentiranju s prugama, ne bi li se u budućnosti doista i došlo do prugastih krava. Zvuči, ludo, ali čini se da je moguće.
Piše: Sonja Kirchhoffer
