Kako su puritanci ukrali Božić: Želite lokati, žderati i divljati? E, neće moći!

Ilustracija: Ancestral Findings

Zašto se na mnogim afričkim svadbama uzvanicima dijele školjke? Koji je američki književnik debitantski roman napisao za dva i pol tjedna? Zašto su puritanci svojedobno zabranili božićne svetkovine u Novoj Engleskoj? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. U mnogim afričkim plemenima i danas je raširen drevni običaj da mladenci na svadbi daruju uzvanike školjkama. Vjeruje se, naime, da na taj dan duhovi predaka progovaraju kroz školjke i šapću proročke poruke onome tko ih prisloni na uho.

2. Puritanci koji su bili na vlasti u Bostonu (na slici!), u tadašnjoj koloniji Massachussetts, 1659. godine su izvan zakona stavili slavljenje Božića. Kazna za kršenje ove odredbe iznosila je pet šilinga – u ono vrijeme, bilo je to pravo malo bogatstvo. Pripadnici ovoga protestantskog pokreta su, naime, iz dna duše prezirali svaki vid zabave – od glazbe i plesa preko dotjerivanja lokalnih namiguša do kartanja i pijančevanja – smatrajući ga nemoralnim i mrskim Svevišnjem. Po priopćenju istaknutog puritanca Cottona Mathera, cilj odredbe bio je stati na kraj “sveopćem, krajnje neumjesnom divljanju koje obično prati blagdansko vrijeme”, s naglaskom na neumjerenost u iću i piću. Kako bi ubili zadnji trag radosti, zabranili su konzumaciju niza tada popularnih blagdanskih jela, poput božićnog pudinga i pite od mljevenog mesa. Da stvar bude gora, uveli su zakonsku obavezu rada na Božić te su čak unajmili glasnike koji su na Badnjak išli gradom i vikali “Nema Božića!”. Zabrana slavljenja Božića u Novoj Engleskoj je bila na snazi sve do 1681. godine.

3. Svoj prvi roman, “Poštanski ured”, Charles Bukowski (1920. – 1994.) napisao je za samo sedamnaest dana. Bio je, naime, u strahu da će ostati bez predujma koji mu je dao izdavač, pa se nije odvajao od pisaćeg stroja. Nakon što je predao rukopis, iskapio je bocu viskija i spavao tri dana u komadu.

4. Stara kula u Grevenmacheru, gradu u Luksemburgu na granici s Njemačkom, dio je obrambenog bedema podignutog u devetom stoljeću. Bila je jedina građevina koja je ostala pošteđena u zračnom napadu na grad 1944. godine, premda su je statičari tri desetljeća ranije proglasili nestabilnom.


5. Brkovi su, sve do 1916. godine, bili dio “uniforme” britanskih vojnika. Naime, gola lica u to su se vrijeme smatrala barbarskima, a vojnik koji bi obrijao dlake ponad gornje usne mogao je biti kažnjen zatvorom.

6. U antičkoj Grčkoj, začini su bili basnoslovno vrijedna roba. Poklanjali su se mladencima, nasljeđivali u oporukama, a katkad čak koristili i kao valuta. Osim u hrani, korišteni su kod pripreme parfema. Rimljani su, po običaju, popularizirali ideju koja je stigla od Grka. Čuvena Apiciusova kuharica, zbirka od gotovo pet stotina rimskih recepata, zahtijevala je goleme količine stranih začina – ako ste, primjerice, htjeli skuhati noja, prethodno ste trebali pribaviti papar, đumbir, korijen costus, tejpatru, nard i kurkumu.

7. Mount Cook, najviša planina Novog Zelanda, ime je dobila u čast kapetana Jamesa Cooka, koji je 1770. otkrio Novi Zeland, a drevni Maori nazivali su je Aoraki, što znači “čovjek”. Godine 1991. u lavini se odlomilo deset metara planine, pa je njen vrh danas visok 3.754 metra.

Piše: Lucija Kapural

Komentari