Kako je ovo moguće? Dva tisućljeća stara mumija nije izgubila kosu, koža joj je bila elastična, a u njenim žilama još je bilo krvi!

Godine 1968., prilikom iskopavanja u okolici Changshe, glavnoga grada kineske pokrajine Hunan, arheolozi su otkrili nešto istodobno fascinantno i jezivo: posmrtne ostatke Xin Thui, plemkinje koja je živjela u vrijeme dinastije Han (206. prije Krista – 220.). Uz tijelo su pokopani dokumenti koji svjedoče o životu u tom periodu, basnoslovno vrijedan nakit, toaletne potrepštine te oko dvije stotine izrezbarenih drvenih figura, po svoj prilici simboličkih prikaza plemkinjinih slugu. Nalazili su se tu i ostaci hrane, koja je bila namijenjena za okrepu na putovanju u Onostrano, kao i perje žute i crne boje, čija je svrha bila omogućiti pokojnici da poleti u svoj vječni dom.

Kripta, izgrađena u obliku lijevka, uistinu je impresivna, no ono što je uzbudilo znanstvenike bilo je stanje u kojem se pokojničino tijelo nalazilo. Riječ je, naime, o najbolje očuvanoj ljudskoj mumiji koja je ikad otkrivena: premda je u grobnici počivala duže od dva tisućljeća, koža joj je bila elastična i glatka na dodir, imala je kosu, obrve i trepavice, a unutrašnji organi bili su praktički netaknuti. Da stvar bude bizarnija, ligamenti su joj se mogli sviti, kao u žive osobe, a u žilama je još bilo krvi grupe A! Nadalje, u želucu pokojnice pronađene su neprobavljene sjemenke lubenice, pa su znanstvenici zaključili da je umrla u ljeto, kad to voće uspijeva, i da joj je to bio posljednji obrok. U venama su pak otkriveni ugrušci, sugerirajući da je najvjerojatniji uzrok ženine smrti bio – srčani udar! Uz to, pokazalo se da je plemkinja imala povišeni kolesterol, bolesnu jetru, žučne kamence i barem dvije vrste parazita.

Isprva, stručnjaci su pretpostavili da je očuvanosti trupla doprinio sam način pokopa. Pokojnica je, naime, počivala u nepropusnoj grobnici, četrdeset metara pod zemljom, umotana i dvadeset slojeva svilene tkanine te položena u borov lijes koji se, kao kod ruskih babuški, nalazio unutar većeg ljesa, a ovaj unutar još većeg. Čitava kripta bila je ispunjena ugljenom, koji apsorbira vlagu, te zapečećena bijelom glinom, onemogućujući pristup kisiku i bakterijama. No, sve to tek je djelomično objasnilo stanje mumije.

Pokušaji stručnjaka da rasvijetle misterij u laboratoriju samo su ga dodatno produbili. Otkriveno je, naime, da je tijelo bilo natopljeno tajanstvenom tekućinom. Bila je blago kiselkasta te je sadržavala tragove magnezija, no ni nakon stotina analiza najsuvremenijom opremom nije utvrđeno o čemu se točno radilo. Znanstvenici pretpostavljaju da je upravo ta tekućina razlog zbog kojeg se tijelo stoljećima nije raspalo, ali to ne mogu dokazati. Mumija, koja se čuva u Muzeju provincije Hunan, više ne izgleda kao u trenutku kad je otkopana. Počela je propadati čim je stupila u kontakt s kisikom, a do danas se dobrim dijelom raspala.

Piše: Lucija Kapural


Komentari