Pisati o tajnim društvima nije lako: budući da su tajna, malo je dostupnih informacija o njima. A upravo nedostatak činjenica plodno je tlo za cvjetanje teorija zavjere. Takve priče od njenog osnutka okružuju grupu Bilderberg. Ono što se pouzdano zna jest da je ime dobila po mjestu prvog održavanja, Hotelu Bilderberg u nizozemskom Oosterbeeku. Bilo je to 1954. godine, za vrijeme Hladnog rata, kad su se neki od tada najmoćnijih ljudi okupili kako bi potpomogli bolju suradnju između Europe i Sjeverne Amerike. Od tada pa do danas, vladajući političari, okrunjene glave, izvršni direktori globalnih korporacija, bankari, biznismeni, industrijalci i drugih moćnici sastaju se jednom godišnje u luksuznim hotelima diljem Europe i Amerike kako bi raspravljali o aktualnim svjetskim događajima i problemima.
Sastanci su održavani u najvećoj tajnosti, tako da dugo godina gotovo nitko nije znao da Bilderberg uopće postoji. Zahvaljujući internetu i brzom protoku informacija, većina ljudi danas je ipak čula za grupu, no kako su sastanci i dalje zatvoreni za javnost, nitko ne zna o čemu moćnici razgovaraju iza zatvorenih vrata. Upravo ta tajnovitost, kao i popis sudionika (poput Henryja Kissingera, Billa Clintona, Carla Bildta, Tonya Blaira, Gordona Browna, Davida Rockefellera, Romana Prodija, Angele Merkel, Georgea Sorosa i Ruperta Murdocha) zagolicali su maštu teoretičara zavjere.
Ako nekog od njih upitate koji je krajnji cilj Bilderberga, vjerojatno će vam odgovoriti da je to potpuna kontrola nad ljudima i stvaranje novoga svjetskog poretka u kojem će biti izbrisane granice između zemalja, a vladat će samo jedna nadnacionalna vlada, sastavljena upravo od članova grupe. Srednja klasa će nestati: postojat će samo oni koji vladaju i oni koji služe. Na sastancima moćnika i lovaša, nastavit će pobornik ovakvih teorija, donose se odluke kojima se pokušavaju kontrolirati najvažniji događaji u svijetu, poput ratova i cijena nafte, ukratko, odlučuje se o budućnosti svijeta (navodno su baš članovi Bilderberga namjerno izazvali svjetsku ekonomsku krizu). Je li i u pitanju samo nečija mašta ili iza zatvorenih vrata ekipa zaista kroje našu budućnost?
Piše: Lucija Kapural
