Kako je nastala kineska mafija: Od boraca za slobodu do beskrupuloznih gangstera

Pod nazivom “trijade” krije se jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija svih vremena. Kineska mafija od samih je početaka obavijena velom tajne, kao i tradicionalnim kodeksom šutnje. Tu nema “poljubaca smrti” niti odrezanih konjskih glava a, za razliku od talijanskih mafiosa, njeni članovi ne paradiraju u skupocjenim odijelima. Riječ je o pritajenim, naizgled skromnim ljudima koji se ni po čemu ne ističu. Dok ih u filmovima najčešće prikazuju kao odlučne momke koje vežu spone bratstva i odanosti, u stvarnosti trijade funkcioniraju na način velikih korporacija, gdje je interes na prvome mjestu. Manje je poznato da su zločinci iz velegradskog podzemlja nekoć smatrani borcima za pravdu i slobodu!

Korijeni trijada sežu duboko u prošlost. Sredinom 18. stoljeća, u Kini je osnovana tajna organizacija “Tian Di Hui” (“Društvo neba i zemlje”), čiji je cilj bio svrgavanje mandžurijskih osvajača, dinastije Ch’ing. Pripadnici ove patriotske družine među sobom su se nazivali trijadama, što se odnosi na mistično trojedinstvo neba, zemlje i čovjeka. Udruženi pod barjakom s glavom crnog zmaja, više od 150 godina sudjelovali su u borbama protiv osvajača. Kad je 1911. dinastija Ch’ing konačno svgnuta, “Društvo neba i zemlje” ostaje bez svrhe i cilja. Navikli na život pun opasnosti i ekstremnog nasilja, članovi se nisu uspijevali uklopiti u normalno građansko društvo. Da stvar bude gora, izgubili su potporu stanovništva, koje ih je dotad financiralo. Bila je to klica koja će hrabre ratnike pretvoriti u beskrupulozne gangstere. Duboko ogorčeni, okrenuli su se iznudi novca, ne birajući pritom sredstva. Kad je komunistička partija preuzela vlast u Kini, pooštreni zakoni onemogućili su djelovanje trijada, pa većina gangstera bježi u tadašnju britansku koloniju Hong Kong.

Moć trijada postajala je sve veća. Pod zaštitom korumpirane policije i do zuba naoružane tajne vojske, sijali su strah, a u svome čeličnom stisku imali su i brojne predstavnike vlasti. Raspon kriminalne djelatnosti s vremenom se širi pa se, osim reketarenjem, počinju baviti raspačavanjem droge, plaćenim ubojstvima, pranjem novca, kontroliranjem kockarnica i bordela, ucjenama te švercom duhana, alkohola i ilegalnih useljenika. Trijade funkcioniraju kao uzajamno neovisne grupe s čvrstom hijerarhijom. Vrhovnog šefa, čiji identitet nije poznat “sitnim ribama”, nazivaju “Gospodarom planine”. Na dnu kriminalne piramide nalaze se tzv. “plavi fenjeri”, svojevrsni gangsterski novaci. Manji neposlusi kažnjavaju se ritualnim odsijecanjem prsta na ruci, a ako do ušiju “Gospodara planine” stigne informacija da je neki član šurovao s policijom, izdajnik će požaliti što se rodio. Nakon što ga “Crveno koplje”, dežurni krvnik, ravno stotinu puta zareže nožem (drevna praksa poznata pod nazivom “lingchi”), pustit će ga da satima – nekad i danima – vrišti u agoniji, dok polagano ne iskrvari. Postoji i “blaža” varijanta, a to je da prekršitelja kodeksa časti pokopaju živog.

Piše: Lucija Kapural


Komentari