Iako Švicarska zbog svoje neutralnosti danas služi kao jedan od simbola mira u Europi, postojalo je vrijeme kada su i njenim planinama odjekivali zvukovi krvavih borbi. Jedno od takvih razdoblja, koje je poharalo čitav germanofoni prostor, bilo je doba Reformacije i katoličke obnove. No, pored svih unutar-kršćanskih ratova vođenih u to vrijeme, glas o ovom sukobu možda nikad i ne bi napustio kanton u kojem je vođen, da nije bilo jedne juhe.
Dana 10. lipnja 1529. godine protestantske snage iz Züricha i katolička vojska iz Zuga srele su se na bojnom polju kod sela Kappel am Albis kako bi oružanom borbom razriješile pitanje osporavanih teritorija. Dok su se vojske, svaka sa svoje strane bojišta, svrstavale u bojne redove, lokalni službenik Hans Aebli okupio je zapovjednike na odvojenom mjestu u želji da dogovorom spriječi krvoproliće. No, kako su se razgovori odužili, dvije su se vojske – prepuštene same sebi, a umorne i gladne od dugog marširanja – postupno približile jedna drugoj i započele razgovarati pa i bratimiti se. Naposljetku je, prema priči koju je 1564. godine zabilježio protestantski pastor Heinrich Bullinger, netko donio golemi lonac za juhu i postavio ga na zamišljenu liniju koja je razdvajala dvije strane. Pošto su katolici donijeli mlijeko, a protestanti kruh, uskoro je počeo zajednički ručak vojnika koji su prije samo nekoliko trenutaka bili spremni ubijati jedni druge.
Budući da je to smanjilo tenzije i time pregovaračima pružilo dodatno vrijeme za razgovor, postignuto je primirje i dvije su se vojske vratile kućama bez gubitaka. Nažalost, u narednim se godinama – ni zbog čega drugoga, nego upravo zbog embarga na dovoz hrane – sukob nastavio i do bitke između Züricha i Zuga ipak je došlo. No, sjećanje na zajedničku juhu ipak je ostalo pa je u kasnijim vremenima ovjekovječeno i spomenikom na mjestu davnog susreta. Iako je u promatranom trenutku ostvarila samo kratkoročne rezultate, u švicarskom je nacionalnom mitu mliječna juha iz Kappela naposljetku postala jednim od simbola državne neutralnosti i kompromisnog rješavanja sukoba pa je stoga i u 21. stoljeću korištena kao sastavno jelo prilikom ekumenskih susreta i obilježavanja povijesnih godišnjica vezanih uz nacionalnu vjersku povijest.
Autor: Saša Vuković
