“Džungla na asfaltu”, “Majmunska posla”, “Muškarci više vole plavuše”, “Neki to vole vruće”, “Sve o Evi”, “Niagara”, “Rijeka bez povratka”, “Princ i plesačica” i “Neprilagođeni” samo su neki od holivudskih klasika u kojima je bljesnuo talent možda najljepše glumice svih vremena, Marilyn Monroe (1926. – 1962.). Seks-simbol pedesetih godina prošlog stoljeća, istodobno je posjedovala fatalnu zavodljivost i djetinju nevinost, inteligenciju i ranjivost, duhovitost i duboku tugu. Umrla je u trideset sedmoj, pod djelomično nerazjašnjenim okolnostima, što je dalo poticaj mitu o njoj kao ženskom pandanu Jamesa Deana, žrtvi naličja američkog sna. Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti iz života nezaboravne glumačke dive!
1. Pravim imenom Norma Jean Mortenson, bila je nezakonito dijete holivudske montažerke negativa i norveškog useljenika. Kako je pater familias napustio obitelj, a majka završila na psihijatriji, djetinstvo je provela po sirotištima i kao štićenica niza udomiteljskih obitelji. U tim danima, jedino društvo joj je pružala mačka koju je pronašla na ulici. Glumica je do kraja života obožavala životinje i imala mnogo kućnih ljubimaca. Kad bi njen psić Hugo bio tužan, tješila ga je na sličan način kao samu sebe – kapljicom viskija!
2. Kao petnaestogodišnjakinja, živjela je s obiteljskom prijateljicom Grace Goddard. Njena obitelj se, međutim, odlučila preseliti u Zapadnu Virginiju, a sirotu Marilyn nisu mogli povesti sa sobom. Ne želeći se vratiti u sirotište, odlučila se udati – imala je samo šesnaest kad je postala suprugom dvije godine starijeg momka iz susjedstva, Jamesa Doughertyja. Dakako, brak nije potrajao, a Doughertyju će druga supruga braniti da u kinu gleda Marilynine filmove.
3. Slavu je stekla kao dvadesetogodišnjakinja, pozirajući gola za kalendar, nakon čega je sklopila ugovor s filmskom kompanijom “20th Century Fox”. Osim imena, promijenila je tada boju kose – bila je prirodna brineta.
4. Čuveni fizičar Albert Einstein (1879. – 1955.), tvorac teorije relativnosti, imao je kvocijent inteligencije genija – konkretno, 160. Manje je poznato da je Monroe, koja je u filmovima četo portretirala priglupe plavuše, navodno imala IQ 163!
5. Kultna scena iz filma “Sedam godina vjernosti”, u kojoj zračni pritisak podzemne željeznice zadiže bijelu haljinu Marilyn Monroe, morala je biti iznova snimana u studiju kompanije “20th Century Fox”. Izvorno je, naime, snimana na njujorškoj ulici, uz znatiželjne poglede oko dvije tisuće promatrača. Svaki put kad bi haljina zanosne glumice poskočila u zrak, masa je oduševljeno klicala i zviždala. Zbog buke koju su promatrači proizvodili, niti jedna scena koju je redatelj Billy Wilder snimio na toj lokaciji nije bila upotrebljiva.
6. Pedesetih godina prošlog stoljeća, američkoj jazz-pjevačici Elli Fitzgerald (1917. – 1996.) nije bilo dopušteno nastupati u “Mocambu”, tada najpoznatijem klubu u Hollywoodu. Razlog je, pogađate, bila boja njene kože. Srećom, dobila je saveznicu u liku najsjajnije holivudske zvijezde. Marilyn Monroe, njena velika obožavateljica, telefonirala je vlasniku kluba te mu obećala da će, ako Elli dopusti pjevati u “Mocambu”, svake večeri posjećivati njegov objekt i time mu raditi dragocjeni “PR”. Nanjušivši miris dolara, ovaj je smjesta angažirao tamnoputu pjevačicu. Monroe je održala svoj dio pogodbe – redovito je sjedila za klupskim stolom, i to u prvom redu. “Nakon toga, nikad više nisam nastupala po malim, opskurnim jazz-klubovima”, ispričala je Fitzgerald, dodajući kako nikad neće moći dovoljno zahvaliti Marilyn. “Bila je neobična žena – ispred svoga vremena u toliko aspekata, a potpuno nesvjesna toga”.
7. Turbulentni drugi brak, s bejzbolskom zvijezdom Joeom DiMaggiom, potrajao je tek osam mjeseci. Ovaj odnos obilježila je velika strast, ali i česte svađe. Čavao u lijes narušenog odnosa zabilo je snimanje već spomenute provokativne scene iz iz filma “Sedam godina vjernosti”. U naletu ljubomore, DiMaggio je izvrijeđao suprugu, a navodno je na nju digao i ruku. Nedugo nakon tog incidenta, glumica je podnijela zahtjev za razvod braka, navodeći suprugovu “mentalnu okrutnost kao razlog”. Zanimljivo je da su kao prijatelji funkcionirali puno bolje nego kao životni partneri – ostali su bliski sve do glumičine prerane smrti, nakon čega joj je DiMaggio još dva desetljeća slao crvene ruže na grob.
8. Suprug broj tri, čuveni dramatičar Arthur Miller, na prvi je pogled bio usšta suprotnost nabusitom sportašu. Intelektualac uglađenih manira, isprva je bio vrlo pažljiv prema jedanaest godina mlađoj odabranici, no s vremenom je njegova istinska ćud počela izbijati na površinu. Čovjek zbog kojeg se preobrazila na judaizam te pomamno čitala kako bi mu mogla parirati nabijao joj je rogove s filmskom arhivisticom Inge Morath, i to nimalo diskretno. Uz to, u dnevniku koji je – slučajno ili namjerno – ostavio otvorenim, nesretna žena je pročitala rečenicu da je njihov brak teško razočaranje i da ga sramoti pred prijateljima jer nije dovoljno pametna. U pet godina, koliko je brak potrajao, Monroe je padala sve dublje u depresiju. Nakon razvoda, počelo se šuškati da je glumačka diva u vezi s američkim predsjednikom Johnom F. Kennedyjem, koji je bio na glasu kao ženskar.
9. Dana 19. svibnja 1962. godine, zadnji put je nastupila u javnosti. Dogodilo se to na Madison Square Gardenu, na Kennedyjevoj rođendanskoj proslavi. Tom prilikom, navodnom ljubavniku je promuklim i zavodljivim glasom otpjevala pjesmu “Happy Birthday Mr. President”, što je bila njena varijanta tradicionalne anglosaksonske rođendanske pjesme.
10. Umrla je samo nekoliko mjeseci nakon toga, 5. kolovoza 1962. Toga toplog dana, spremačica je pronašla glumičino beživotno tijelo u njezinu domu u Brentwoodu u Los Angelesu. Službeni uzrok smrti, predoziranje tabletama za spavanje, mnogima nije bio uvjerljiv. Zašto mrtvozornik nije pronašao ostatke tableta u njezinom želudcu na obdukciji? To je samo jedno od pitanja na koje nikada nije odgovoreno. Bilo je to plodno tlo za razvoj kojekakvih teorija zavjere, a najpopularnija jest ona da je glumicu likvidirala američka tajna služba, zbog afere s predsjednikom i njegovim bratom Robertom.
Piše: Lucija Kapural
