Kako je Mao objavio rat vrapcima: Istrijebimo mrsku ptičurinu, slugu kapitalizma!

Ilustracija: YouTube screenshot

“Politika je rat bez krvoprolića, a rat je politika s krvoprolićem”, govorio je Mao Zedong (1893. – 1976.), čija je doktrina “neka cvjeta stotinu cvjetova” često značila da će spomenuti cvjetovi cvjetati na grobovima njegovih neistomišljenika. Kineski revolucionar i državnik redovito se nalazi pri vrhu najgorih diktatora u povijesti – posve zasluženo, znamo li da je odgovoran za smrt između trideset i šezdeset milijuna ljudi (točnu brojku je, zbog potpune izolacije Kine tih godina, nemoguće utvrditi). Dio žrtava je, dakako, stradao u čistkama, no najviše života odnijele su poljoprivredne reforme Komunističke partije, zbog kojih je narod skapavao od gladi… Do te mjere da su zabilježeni brojni slučajevi kanibalizma. O kakvom je čovjeku riječ, možda najbolje svjedoči cinična rečenica koju je 1956. uputio Hruščovu, objašnjavajući mu da se ne boji atomskog rata: “Ako nas imperijalisti napadnu, mogli bismo izgubiti 300 milijuna ljudi. Pa što onda? Rat je rat!”. Dok ste o “Dugom maršu”, borbi s Kuomintangom i “Kulturnoj revoluciji” zacijelo čitali u povijesnim knjigama, za vas smo odabrali manje poznate anegdote iz Maova života!

Seljačka revolucionarna elita

Otac mu je bio siromašni seljak, koji se kasnije obogatio kao farmer i trgovac žitom. Mao se školovao u pokrajinskom središtu Changsha, a s marksizmom se upoznao dok je radio u knjižnici Pekinškoga sveučilišta. U njegovoj inačici, ova doktrina će, umjesto u gradskom proletarijatu, revolucionarnu elitu tražiti u siromašnom seljaštvu. “Selo će pobijediti grad”, čuvena je Maova izjava.

Madame Mao

Mao se 1938. vjenčao s dva desetljeća mlađom Jiang Qing, dvaput razvedenmo glumicom i gorljivom komunistkinjom. Tijekom života, koristila je mnogo imena – što zbog svoje umjetničke karijere a što zbog nestalnih prilika u Kini u doba revolucionarnih zbivanja – a na Zapadu je bila poznata kao Madame Mao. Nakon što su komunisti došli na vlast u Kini, imala je istaknutu ulogu kao prva dama. Primjerice, bila je angažirana na području filmske industrije, kazališta i opere. Godina 1969. postala je i članicom Politbiroa. Potkraj Maovove vladavine, bila je jedna od najjačih političkih figura u Kini, a nakon njegove smrti, postojala je opcija da postane jedna od liderica Kine. Njeni protivnici su, međutim, na kraju prevladali. Uhićena je te osuđena na smrt, no kazna joj je preinačena u doživotni zatvor. Kasnije je puštena na slobodu zbog teške bolesti, a umrla je u bolnici 1991.


Dah smrti

Kako kineski diktator nije vjerovao u zapadne izmišljotine poput dentalne higijene, imao je zadah sličan onome Superhika. Umjesto da koristi četkicu i pastu za zube, svakodnevno je žvakao čaj, smatrajući tu praksu iznimno učinkovitom za zdravlje usne šupljine. Nije bila – zubi su mu bili žuti, truli i prekriveni kamencem, a desni vječno upaljene. “Tigar nikad ne četka zube. Kako to da su mu tako bijeli i oštri?” bilo je njegovo nadasve razumno objašnjenje.

Rat protiv pernatih kapitalista

U trinaestom stoljeću, u buli “Vox in Rama”, papa Grgur IX. mačke je proglasio oruđem nečastivog te naredio da ih, kao takve, masovno istrebljuju diljem Europe. Kroz godine, ova je praksa dovela do povećanja populacije štakora, prijenosnika kuge, što je pogodovalo širenju opake bolesti. Sličan stupanj “vizionarstva” iskazao je i Mao, objavivši rat – vrapcima! Devet godina nakon što su komunisti pobijedili u Kineskome građanskom ratu 1949. i preuzeli vlast u zemlji, Mao je pokrenuo revolucionarni društveno-ekonomski program nazvan Veliki korak naprijed, s ciljem da Kinu od zaostale agrarne zemlje pretvori u industrijsku velesilu. Zemlju je pokušao industrijalizirati po uzoru na Sovjetski Savez, ali je brzo je shvatio da joj nedostaju sredstva za taj pothvat. Stoga je pokrenuo nacionalnu kampanju poljoprivrednih reformi i kolektivizacije, kako bi Kinu učinio samodostatnom po pitanju proizvodnje hrane. Plan je bio da poljoprivrednici siju i ubiru ono što im se naredi odozgo te da država kontrolira svu proizvodnju. U sklopu te grandiozne ideje, došao je na još luđu zamisao. Kad je, tijekom posjete jednom selu, spazio vrapca kako bezbrižno kljuca rižu, zaključio je da je ptičica veličine kutije šibica smrtni neprijatelj kineske poljoprivrede. Kako se njegove ideje nisu propitkivale, Kineska komunistička partija proglasila je rat ovim letećim napastima odnosno, Maovim riječima, “javnim životinjama kapitalizma”, koje drsko otimaju mukotrpno stečene plodove kineskih seljaka. Naoružani moćnim oružjem, praćkama, te organizirani u manje grupe, u rat protiv pernatih buržuja krenuli su milijuni seljaka, radnika, vojnika, činovnika pa i učenika. Sustavno su uništavali gnijezda vrabaca, razbijali im jaja te im podmetali otrov u hranu. Pretpostavlja se da su na ovaj način ubijene stotine mijijuna ptica. Da nije riječ o najpametnijoj ideji koja se rodila u njegovoj proćelavoj glavi, Mao je shvatio kad je već bilo prekasno. Njegovi poslušnici su, naime, smetnuli s uma činejnicu da se vrapci, osim sjemenkama, hrane i kukcima. Kad su ove ptice dovedene na rub izumiranja, došlo je do najezde skakavaca biblijskih razmjera – ovi ravnokrilaši nanijeli su nemjerljivo veću štetu usjevima nego što su to činili skromni vrapčići. Maov režim je na kraju bio prisiljen uvesti 250.000 vrabaca iz Sovjetskog Saveza kako bi obnovio populaciju ove ptice!

Zahodska špijunaža

Mao i Staljin, najmoćniji komunistički vođe svoga vremena, često su bili nepovjerljivi jedan prema drugom. Ako je vjerovati nekadašnjem sovjetskom tajnom agentu Igoru Atamanenku, to je išlo toliko daleko da je Staljin jednom prilikom odlučio ukrasti – Maov izmet! U to vrijeme, naime, Sovjeti nisu imali sofisticirane uređaje za prisluškivanje, pa su se katkad, u vječnoj potrebi za izvlačenjem informacija o svjetskim državnicima, oslanjali na kvaziznanstvena istraživanja. Primjerice, polagali su velike nade u rad tajnog laboratorija u kojem su, pedantno i metodično, ponajbolji znanstvenici u zemlji analizirali nusprodukte probave svjetskih glavešina. Bili su, naime, uvjereni da se iz izmeta može doznati mnogo o onome iz čijih je crijeva izišao. Ako bi, primjerice, u stolici otkrili visoku koncentraciju triptofana, zaključili bi da je subjekt od kojeg su je prikupili mirna, razumna osoba. Nedostatak kalija u istoj interpretirao se pak kao znak da je osoba sklona nervoznim istupima. U prosincu 1949. godine, Mao je bio u službenom posjetu Moskvi. Kako bi se Staljin domogao Maova psihološkog profila, pripadnici njegove tajne policije dobili su zadatak da se posvete najsmrdljivijoj vrsti špijunaže. I prije nego što je Maova noga stupila na moskovsko tlo, u njegovu privremenu rezidenciju postavljeni su specijalni zahodi – nisu vodili do kanalizacije, već do limenih kutija, kako bi govna velecijenjena gosta mogla biti prikupljena i poslana na analizu. Nakon što su znanstvenici proučili ono što običan čovjek nikad ne bi htio uzeti u ruku, Staljin je navodno zaključio da se Mau ne može u potpunosti vjerovati te je odustao od ideje da s njim potpiše važan sporazum.

Neuništivi slogan

Dana 29. srpnja 1976. godine, kineski industrijski grad Tangshan pogodio je potres jačine 8.2 stupnja po Richterovoj ljestvici. Odnio je živote 242.000 ljudi te nanio nemjerljivu materijalnu štetu okolnom području. Gradsko središte bilo je u potpunosti razoreno. Na tlu su nastale pukotine široke nekoliko metara. Željezničke pruge bile su svijene. Tisuće septičkih jama se razjapilo, poput kratera nakon udara bombe. Prema procjenama, u Tangshanu je uništeno devedeset pet posto stambenih zgrada i osamdeset pet posto industrijskih pogona. Ironijom sudbine, čitav je ostao jedino divovski dimnjak ukrašen Maovim sloganom “Pripremite se za rat i prirodnu katastrofu!”.

Svileni diktator

Još za života, osebujni diktator postao je dijelom zapadnjačke popularne kulture. Godine 1972., američki predsjednik Richard Nixon otputovao je u Kinu na sastanak s Maom, okončavši time dugogodišnju diplomatski izolaciju između dviju zemalja. Ovaj povijesni događaj inspirirao je Andyja Warhola, koji je u razdoblju od narednih godinu dana stvorio čak 199 portreta komunističkog diktatora. Baš kao što je učinio portretirajući Jackie Kennedy, Marilyn Monroe i Elvisa Presleya, fotografije je projektorom prenio na platno, a potom ih bojio drečavim bojama. Ponavljanjem istih motiva, devaluirao je pojam originala, jedno od najsvetijih načela umjetnosti te usput, na subverzivan način, kritizirao suvremeno potrošačko društvo. Maov potret imao je i ironičnu komponentu – zloglasnog diktatora Warhol je otisnuo je svili! Zedong je nadahnuo i Erica Idlea, člana legendarne komičarske skupine “Monty Python”. Ovaj je 1980. godine snimio pjesmu “I Like Chinese”. Numera, u kojoj se spominje Mao, zasjela je na treće mjesto britanske top ljestvice hitova. Ovjekovječio ga je, na nešto drugačiji način, i čuveni boksač Mike Tyson: Maov lik pridružen je bogatoj zbirci njegovih tetovaža, zauzevši veći dio desnog ramena.

Piše: Lucija Kapural

Komentari