Kako je katolički svećenik postao osmanski zapovjednik

Franjo Filipović, poznatiji pod nadimkom Delipop (tj. junački pop), bio je zagrebački kanonik koji je djelovao 1570-ih godina. Postao je poznat kao pravi primjer ratničkog svećenika-branitelja vjere jer je sam vodio postrojbe zagrebačkog kaptola u pohodne na Turke.

Turcima se vrlo brzo oštro zamjerio te su započeli „lov“ na njega. Godine 1573. uhvaćen je u zamci u blizini Ivanića te je odmah otpremljen u Carigrad. U pregovore o njegovom oslobođenju uključio se zagrebački biskup Drašković te sam kralj Maksimilijan II. Godine 1574. ponuđena je čak zamjena nekoliko osmanskih begova za Filipovića, no sultan je odbio pregovore. Napokon, u jesen iste godine, odlučio se Filipović sam pobrinuti za svoj spas – prihvatio je islam i ušao u osmansku službu.

Biskup Drašković u pismu kralju izražava zgražanje i razočaranje postupkom kanonika: „… nesretni Franjo Filipović uistinu je zapeo pod tako veliku i nevjerojatnu vlast djavlovu, te je svojevoljno zanijekao Spasitelja svoga… Mi, koji poznajemo narav Filipovićevu, nikako se ne možemo uvjeriti, da bi on mogao ustrajati medju onim poganima, ma da ga i učine kakvim velikim begom.“


Međutim, Filipović je ipak „ustrajao među poganima“ – Franjo, od sad poznat kao Mehmed, dobio je zijamet Glamoč i služio na osmanskoj krajini te se, navodno, hvalio da će ubrzo pokoriti Zagreb. Napredujući kroz službu odanošću sultanu i novoj vjeri uspeo se do najviših titula te postao rodonačelnik višestoljetne obitelji begova Filipovića, koji su sve do 19. stoljeća držali visoke funkcije u osmanskoj Bosni.

Za kaznu izopćen je iz katoličke crkve, cjelokupna pokretna imovina mu je spaljena, posjedi zaplijenjeni, dva vinograda počupana, a njegova kuća na Kaptolu razbijena i premazana crnom bojom, te je ostala napuštena sve do 1576. godine kada je u nju zagrebački biskup smjestio sjemenište koje je, zbog nanesene crne boje, dobilo ime „Crna škola.“

Autor: Filip Šimunjak

Komentari