Kako je jedan student obmanuo američku javnost: “Budimo humani, naoružajmo beskućnike!”

Jedna od prvih zabilježenih javnih podvala jest ona iz davne 1835. godine, kad je objavljen satirički članak o pronalasku života na Mjesecu. Fantastične priče o letećim jednorozima i dvoglavim humanoidima rasprodale su novine, a javnost je tek nakon nekoliko tjedana doznala da je nasamarena. Otkad je interneta, postali smo nešto skeptičniji prema onome što čitamo, ali to nipošto ne znači da nas se ne može nasanjkati. Prije dvadeset sedam godina, jedan je momak namagarčio milijune zemljaka.

Amerikanci su čudan narod. Sablaznit će ih pogled na golu sisu, dok će se naći smrtno uvrijeđenima ako netko pokuša osporiti njihovo naravno i neotuđivo pravo da u nedjeljnu šetnju krenu s pištoljem u jakni. Želeći ukazati na ovaj apsurd, jedan je mladić osmislio uistinu maštovitu podvalu. U prosincu 1993. godine, mediji u saveznoj državi Ohio izvijestili su o velikoj dobrotvornoj akciji za pomoć beskućnicima. Jedna od ideja o kojima su pisale novine bila je da se, osim toplog obroka, odjeće i krova nad glavom, tim jadnim ljudima nabavi oružje kako bi im se osigurala toliko potrebna zaštita. Jack Kilmer, navodni glasnogovornik inicijative, postavio je pitanje: “Tko ima veće pravo na nošenje oružja od beskućnika?”.

Priča je izazvala medijsku oluju. Nitko nije želio naoružane klošare koji lutaju naokolo: na trenutak se čak učinilo da američka ljubav prema osobnom naoružanju ipak nije bezuvjetna. U jeku zakuhtale rasprave, javio se kržljavi student po imenu Paul Badger i s nervoznim osmijehom na licu obavijestio javnost da je, eto, sve bila samo šala. Ali – brzo je dodao – s plemenitim ciljem. “Htio sam skrenuti pažnju na nedaće beskućnika i probleme s nasiljem, te upozoriti na ljubav medija prema bezumnom senzacionalizmu”. Izbacivanje s fakulteta bilo je cijena Badgerovih ideala. Ili gluposti, kako vam drago.

Piše: Lucija Kapural


Komentari