Kako je Dan zahvalnosti postao simbolom američkog jedinstva

Poznato je kako je kultni američki Dan zahvalnosti (Thanksgiving Day) nastao kao događaj obilježavanja kraja berbe među puritancima naseljenima u Novoj Engleskoj. Prvi pisani spomen takvog odavanja zahvalnosti Bogu za plodove zemlje potječe iz 1621. godine. U narednim stoljećima vjerski je karakter blagdana, premda i dalje duboko ukorijenjen, glavno mjesto ipak prepustio sekularnijim oblicima obiteljskog okupljanja i gošćenja tradicionalnim jelima. Kroz to je vrijeme Dan zahvalnosti ostajao regionalnim blagdanom koji je proizvoljno održavan krajem studenoga ili početkom prosinca. Međutim, jedna je žena odlučila proširiti njegov smisao.

Počevši od 1825. godine, Sarah Josepha Hale pokrenula je kampanju pisanja pisama guvernerima američkih saveznih država s ciljem ujedinjavanja obilježavanja Dana zahvalnosti na čitavom američkom prostoru. Osim pisama, u tu je svrhu iskoristila i časopis “Godey’s Lady Book” čija je urednica bila, kao i vlastiti književni talent; njezin roman “Northwood: A Tale of New England” iz 1827. godine donosi prvi detaljni opis blagdanske gozbe. Među ostalim sastojcima, važno mjesto na njoj zauzela je i „pumpkin pie“, čineći „nezamjenjiv dio dobrog i istinski jenkijevskog Dana zahvalnosti“. Slično mjesto, uz umak od brusnice i pečenu puricu, dato joj je i u prvoj američkoj kuharici, „American Cookery“.

Haleina kampanja do 1850-ih uspješno je obuhvatila 29 država. Međutim, u međuvremenu je došlo do zaoštravanja odnosa između Sjevera i Juga. Uskoro su započeli južnjački napadi na Dan zahvalnosti i Haleinu kampanju, potkrepljivani tezama o nametanju sjevernjačke kulture, odnosno blagdana koji ne služi ničemu doli „pljačkanju radnika i ohrabrivanju pijančevanja“, ali i „postavljanju tisuća propovjedaonica s kojih se širi takozvana kršćanska politika“ o oslobađanju robova. Budući da se temeljila upravo na sjevernjačkim sastojcima, značajan dio netrpeljivosti koncentrirao se i na spomenutu pitu, koja je tako postala svojevrsnim simbolom američkog Kulturkampfa. Građanski rat, koji je izbio u narednom desetljeću, ipak nije zaustavio širenje Dana zahvalnosti; štoviše – pretvorio ga je u blagdan nacionalnog jedinstva pa je uslijed sukoba, 1863. godine, Abraham Lincoln izdao prvi predsjednički poziv na opće obilježavanje blagdana, uputivši ga čitavoj zaraćenoj naciji. Tim je događajem započela tradicija predsjedničkih godišnjih čestitki, a Dan zahvalnosti službeno je smješten u zadnji četvrtak studenog.

Iako se otpor na Jugu zadržao sve do kraja 19. stoljeća, Haleina i Lincolnova namjera naposljetku je odnijela prevagu, a južnjačka je kuhinja pronašla i vlastita jela („sweet potato pie“) kojima je zamijenila ranije omrznute sjevernjačke verzije i obogatila blagdanski stol. Na taj je način u jeku sukoba koji je prijetio raspoloviti naciju, širenjem blagdana puritanskih prognanika iz Staroga svijeta u kuhinji kao ujedinjujući čimbenik stvoren danas toliko prepoznatljiv američki nacionalni simbol.


Autor: Saša Vuković

Komentari