Kako je “anđeoski sjaj” ranjenicima kod Shiloha (1862.) pomogao spasiti život

U proljeće 1862. godine trupe generala Ulyssesa S. Granta iz Tennesseeja su provalile u konfederacijski Mississippi, stacioniravši se kod gradića Shiloha, gdje je sjevernjački zapovjednik čekao pojačanja generala Don Carlosa Buella.

No, u težnji da ih izbace sa svog teritorija prije presudnog spajanja, konfederacijske su trupe, pod vodstvom generala Alberta Sidneya Johnstona, 6. travnja iznenadno napale Grantovu vojsku i odbacile ju preko granice.

Sljedećeg je dana Buellova pomoć, sastavljena od 20 000 novih vojnika, ipak stigla pa je konfederacijska vojska odbačena natrag. Takvo je manevriranje, iz kojega je vojska Unije naposljetku izašla kao pobjednik, obje strane sveukupno stajalo gotovo 3000 mrtvih i čak 16 000 ranjenih, čime je Bitka kod Shiloha postala jednom od najkrvavijih u čitavom Američkom građanskom ratu, a poljske su bolnice pretrpane iznad svojih kapaciteta. Mnoštvo ranjenika stoga je tijekom kišovite noći 7. travnja ostalo ležati na blatnjavom tlu bojišta, čekajući spašavanje.

Tijekom tog čekanja, određen ih je broj primijetio pojavu blage plavozelene svjetlosti na svojim otvorenim ranama. Budući da su liječnici kasnije primijetili da ti vojnici lakše ozdravljaju, odnosno imaju manju mogućnost infekcije i rane im brže zarastaju, od onih kod kojih do tog fenomena nije došlo, u nedostatku znanstvenog razumijevanja ta je pojava nazvana ‘anđeoskim sjajem’.

Tek je 2001. godine, zahvaljujući entuzijazmu dvojice učenika (Billa Martina i Jonathana Curtisa) i Martinove majke (inače stručnjakinje za bioluminiscentne bakterije u tlu), otkriveno znanstveno objašnjenje opisane pojave. Naime, istražujući najprije bakterije koje svijetle u mraku, a potom i mogućnost njihove prisutnosti na bojištu, oni su otkrili da – živeći u simbiozi s parazitskim crvima prisutnima na tom području – kod Shiloha doista obitava takva vrsta bakterije, Photorhabdus luminiscens. Spomenuti parazitski crvi svoj plijen (obično insekte) napadaju povraćanjem te bakterije u njegovu unutrašnjost; ona potom izlučivanjem svojih spojeva ubija ostale mikroorganizme i samu žrtvu, a budući da većinu plijena čine kukci, svojom bioluminiscencijom vjerojatno privlači i nove ‘domaćine’, na koje se prebacuje ponovno ušavši u probavni sustav crva.


Dakle, zaključeno je da je takva bakterija, našavši se na otvorenim ranama američkih vojnika, najvjerojatnije usmrtila ostale mikroorganizme na njima, koji bi u protivnom vjerojatno izazvali tada smrtonosne infekcije, povećavši time mogućnost pogođenih vojnika da prežive ranjavanje.

Štoviše, budući da su joj svojstveni uvjeti života hladniji od prosječne ljudske temperature, njezinom je preživljavanju i uspješnom širenju pogodovala hipotermija ranjenika ostavljenih na mokrom tlu tijekom hladne proljetne noći. Iako i sama sposobna izazvati slabiju infekciju, ta je bakterija nakon zbrinjavanja ranjenika relativno jednostavno uklonjena iz njihovih rana, stvorivši time još jednu u nizu legenda Američkoga građanskog rata.

Autor teksta: Saša Vuković

Komentari