Otkad je svijeta, na svim geografskim širinama, potresi ispunjavaju ljudska srca strepnjom, ukazujući na nepredvidivu i razornu moć prirode. Jedan od najgorih pogodio je Čile 1960. godine. Ova južnoamerička država prostire se na dugom i uskom području između Pacifičkog oceana i Anda, koje je tijekom prošlosti često podrhtavalo. No, nitko nije bio spreman na ono što se dogodilo 22. svibnja 1960., kad se poluotok Arauco protresao do temelja. S razornom snagom od 9.5 stupnjeva po Richteru, potres svih potresa osjetio se u čitavoj Južnoj Americi, a izazvao je i niz tsunamija koji su teško pogodili Havaje, Japan, Filipine, Sjedinjene Američke Države, Australiju i Novi Zeland. Ukupna šteta iznosila je između 400 i 800 milijuna američkih dolara, a poginulo je oko tri tisuće ljudi. Član spasilačke ekipe, koji je izvlačio unesrećene ispod ruševina, katastrofu je opisao kao “pakao na zemlji”. “Bio sam okružen truplima, a na licima malobrojnih preživjelih ocrtavao se neopisiv užas. Kuće, one koje su ostale stajati, bile su svinute pod nemogućim kutovima – izgledale su kao platno poremećena nadrealističkog slikara”, ispričao je hrabri čovjek.
Odron tla izazvao je izlijevanje jezera, poplavivši okolne obradive površine. Na drugim mjestima došlo je do proboja voda i posljedičnog podizanja tla do dva metra uvis. U kontinentalnom dijelu, zemlja je zbog jačine potresa izgubila čvrstoću i prešla u tekuće stanje, tako da su kuće jednostavno potonule u nju. Na jednom se mjestu tekuća zemlja slila u luku, zatočivši brodove. U rijekama, potpuno smeđim od zemlje, plutali su ostaci kuća i automobila. Telefonske linije bile su presječena, nestalo je struje i vode. Najgore je, međutim, tek počinjalo.
Uspavani vulkan Puyehue naglo je oživio dva dana nakon potresa. Izbacivao je pepeo i paru šest tisuća metara u zrak, a izvori u okolnim područjima pretvorili su se u ključajuće blato. U pokušaju da smire gnjev Zemlje i Mora, Mapuche Indijanci naseljeni u nekom obalnom seocetu posegnuli su za radikalnim mjerama – prinijeli su ljudsku žrtvu bogovima! Petogodišnjem Joséu Luisu Painecuru odrezali su udove, a potom ga ostavili da u agoniji leži na pijesku, dok ga hladne vode Pacifika nisu odnijele u svoj smrtni zagrljaj. Čovjek je ponekad okrutniji od same Prirode…
Piše: Lucija Kapural
