Kada svjetini padneš u ruke, završiš kao Muammar el-Gaddafi

Prije 10 godina Libija je u ekstazi slavila smaknuće Muammara el-Gaddafija, diktatora koji je Libijom vladao četrdeset i dvije godine. Ubijen je 20. listopada 2011. Što je tome prethodilo i kako je završio ovaj libijski čelnik, koji je stvorio tijekom dugog razdoblja vladavine svoju ideologiju zasnovanu na arapskom nacionalizmu i socijalizmu, pročitajte u članku kojeg smo danas pripremili za vas.

Nacionalizacija banaka i naftnih kompanija

Gaddafi je nacionalizirao naftne kompanije i banke te je na taj način razvijenim zemljama uskratio znatan dio prihoda jer se bogatstvo tzv. Zapadnog svijeta još uvijek temelji na iskorištavanju nerazvijenih zemalja. Libija je u njegovo vrijeme postala zemlja s visokim standardom života za afričke prilike. Kao razlog problema sa Zapadom navodi se njegova suradnja s terorističkim organizacijama i težnja za stvaranjem oružja masovnog uništenja. Početkom 21. stoljeća ti su zategnuti odnosi ponovno normalizirani barem prividno. Zapravo Gadaffi je svrgnut s vlasti zbog povijesno uvjetovanog suparništava između klana vezanog uz Cirenaiku i klana Tripolitanije. Do Gaddafijeva preuzimanja vlasti dominirao je klan Cirenaike, no s Gaddafijem je primat dobio suprotan klan.  Središte otpora Gaddafiju, vezuje se uz istok zemlje i spomenuto središte Cirenaiku. Oporba je, naravno, imala podršku stranih zemalja u njegovom svrgavanju  Prosvjedi koji su počeli još u veljači 2011. godine, započeli su na istoku zemlje. Uskoro su snage opozicije počele preuzimati jedan po jedan grad, a Gaddafija su napustili bliski suradnici.

Bijeg iz Tripolija


Nakon što je Tripoli pao u ruke oporbe tzv. Nacionalnog prijelaznog vijeća, Gaddafi je pobjegao s obitelji iz grada u kolovozu 2011.  Zapravo je pobjegao s malim konvojem u rodnu Sirtu, koja je udaljena oko 450 km istočno od Tripolija. Njegov je sin Mutassim koji je bio nacionalni savjetnik za sigurnost krenuo za njim s drugim konvojem. U Sirti su bili smješteni na rubu grada, no kada je probijena zadnja crta obrane Gaddafi je zajedno sa sinom Mutassimom i bivišim ministrom obrane Abu-Bakrom Yunisom Jabrom napustio grad u konvoju od 75 vozila. U ranim jutarnjim satima 20. listopada 2011. konvoj su presreli NATO-vi zrakoplovi. Odmah nakon prvog udara konvoj se podijelio u nekoliko skupina. Pobunjeničke jedinice na terenu su, također, udarile potom na konvoj, kao i francusko ratno zrakoplovstvo. Nakon napada i uništavanja velikog dijela konvoja Gaddafi i sin Mutassim su se s bivšim ministrom obrane Abu-Bakrom sklonili u obližnju kuću, koju su potom granatirale snage oporbe. Mutassim je uzeo nekoliko desetaka ljudi i krenuo tražiti automobil za bijeg jer je shvatio da su izgledi za bijeg minimalni i da im je to jedini mogući izlaz.

Likvidacija nakon zarobljavanja

Gaddafi i njegova pratnja provukla se kroz kanalizaciju i zauzela novi položaj. Ovdje je jedan od njegovih tjelohranitelja bacio granatu na pobunjenike, ali je granata pogodila betonski zid i pala ispred Gadafija, kao u stripu, ali s drugačijim posljedicama. U toj je eksploziji stradao tjelohranitelj, kao i ministar obrane. Gaddafi je bio ranjen i dok je sjedio ošamućen i krvav došlo je do predaje oporbi. Prema pristranoj liječničkoj obdukciji umro je od rana zadobivenih u glavu i trbuh. Nakon njegove smrti organizacije Human Rights Watch i Amnesty International tražile su neovisnu obdukciju koja bi utvrdila kako je ustinu umro.

Kada te dograbi svjetina

Gaddafijev sin je također, u međuvremenu, likvidiran nakon zarobljavanja. Obojica su kasnije, zajedno s ministrom obrane, pokopana na neobilježenom mjestu u pustinji, kako im se ne bi znao grob; ne bi li bila spriječena hodočašća na mjesto njihova posljednjeg počivališta.  Video snimke prikazuju Gaddafijeve zadnje trenutke. Iako nejasne, ukazuju na užasno nasilje kojem je bio izložen. Prije smrti je pretučen, više puta propucan i , između ostalog, sodomiziran bajunetom, što je najvjerojatnije i dovelo do smrti jer je pri tome moralo doći do masovnog krvarenja.  Scene nasilja su takve da izazivaju pravu fizičku mučninu i može se steći dojam, što znači ona kada te svjetina dohvati.

Završit ćemo s izjavom njegova sina Saadi Gaddafija koji je jedini preživjeli od sve Gaddafijeve djece, a koji je nedavno pušten iz zatvora u Tripoliju, i koji je izjavio da je ubojstvo njegova oca i braće pokazalo da se u novo libijsko vodstvo ne može imati povjerenja. Njegova izjava ima temelja i otvara pitanja o kakvoj demokraciji tu može biti govora, a koju su, uz put budi rečeno, priznale strane zemlje. Riječ je o grupacijama bez jasno definiranog cilja, a koje se i danas sukobljavaju i vode Libiju u propast, što očito nekome odgovara.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari