Kada i gdje je nastao bumerang?

Iako se bumerang najčešće povezuje uz australske starosjedioce Aboridžine, koji su ga sačuvali do suvremenog doba, istina je da su mu oni dali tek ime (“boomerang”). Povijesni dokazi svjedoče o njegovoj prisutnosti na području Europe još za vrijeme kamenog doba – primjerice, arheolozi su u Poljskoj otkrili bumerang koji je star oko 30.000 godina, dok najstariji australski bumeranzi imaju “samo” 10.000 godina. Premda njegovo točno porijeklo nije poznato, prisutnost bumeranga se bilježi na gotovo svim stranama svijeta, od Europe, Australije, Egipta, Indije do Sjeverne i Južne Amerike.

Vjerojatno najprepoznatljivija vrsta jest zakrivljeni povratni bumerang, koji je služio za razonodu ili tjeranje ptica s poljoprivrednih površina. Postoje i bumeranzi koji se ne vraćaju nakon bacanja: oni su se pak koristili kao oružje za borbu ili lov. Služili su i kao mamac za ribolov, sredstvo komunikacije, udarački instrument, igračka za djecu te sredstvo za paljenje vatre.

Ovisno o namjeni i porijeklu, bumerang može biti različitih oblika i veličina. Najmanji primjerci dugački su tek deset centimetra, dok oni najveći dosežu nevjerojatna dva metra. Drevni majstori izrađivali su ih od životinjskih kostiju koje su prekrivali štavljenom kožom, a izvorni aboridžinski primjerci bili su drveni i bogato ukrašeni. Danas se izrađuju od jeftinijih materijala, poput plastike ili gume, najčešće kao suveniri ili za sportsku namjenu. Važno jer spomenuti da je za rukovanje potrebno uvježbati posebne tehnike bacanja: primjerice, dešnjaci ga trebaju bacati nadesno, a ljevaci nalijevo. Nadalje, bumerang se ne baca vodoravno, poput frizbija – njegovo krilce valja držati gotovo okomito!

Piše: Lucija Kapural

Komentari