Kad revolucija jede svoju djecu: Zašto je otac moderne kemije završio na giljotini?

Ako ste se tijekom 17. i 18. stoljeća htjeli nazivati kemičarem, zacijelo ste ste oduševljeno prihvaćali tadašnju hit-teoriju o flagistonu, hipotetskoj tvari prisutnoj u svim zapaljivim tvarima i u metalima. Smatralo se, naime, da je gorenje i hrđanje uzrokovano oslobađanjem te misteriozne tvari, a beskonačni uzaludni napori uloženi su kako bi se objasnilo očito neslaganje teorije s opaženim smanjenjem mase nakon gorenja odnosno povećanjem nakon hrđanja. Flogistonsku teoriju kao besmislicu je odbacio Antoine Lavoisier (1743. – 1794.), što mu je u enciklopedijama priskrbilo titulu osnivača moderne kemije. Po obiteljskoj tradiciji, završio je studij prava, da bi se nakon kratke odvjetničke karijere prebacio na proučavanje prirodnih znanosti – astronomije, matematike, botanike te, dakako, kemije. Skeptični Francuz više je vjerovao vlastitim očima i razumu nego elegantnim teorijama nedodirljivih autoriteta: opazivši da je u proces gorenja uvijek uključen kisik, zaključio je da su gorenje i hrđanje procesi spajanja s tim elementom. Nadalje, prvi je ukazao na sličnost gorenja i disanja, te dokazao da je voda spoj kisika i vodika. Uporabom vage, uveo je egzaktne, kvantitativne metode u kemijska istraživanja. Onako usput, riješio je problem ulične rasvjete Pariza, što mu je donijelo zlatnu medalju Francuske kraljevske akademije znanosti.

Svi ti uspjesi priskrbili su mu lijep imetak, a uz to je imao bogatu baku čiji je bio jedini nasljednik. No, kad mu se ukazala mogućnost za dodatnu zaradu, prihvatio je izazov te postao sakupljač poreza. Francuska je tada imala čudan i nepošten porezni sustav. Kralj je dozvole za ubiranje poreza izdavao bogatašima, koji su dobivali titulu zakupnika. Što su porezi bili veći, veća je bila i zarada zakupika. Nikakvo čudo da su tzv. “obični smrtnici” prezirali taj sustav! Gonjen ambicijom, 28-godišnji Lavoisier je svoj položaj zacementirao oženivši kćer svog šefa, 13-godišnju Marie-Anne-Pierette Paulze. Premda se radilo o ugovorenom braku, par je bio sretan, a Marie je pomagala suprugu u eksperimentima te mu prevodila stručnu literaturu napisanu na engleskom jeziku. Zacijelo bi i sama bila uspješna znanstvenica – da je ženama takvo što u to vrijeme bilo dopušteno. Na početku Francuske revolucije, supružnici su oduševljeno prihvatili njene ideje, vjerujući kako korumpirani državni aparat očajnički treba promjene. No, nakon nekoliko godina, ono što je počelo kao reforma, pretvorilo se u pokolj… A “na tapetu” su se našli i omraženi zakupnici. Dana 8. svibnja 1749. godine, glava oca moderne kemije otkotrljala se ispod giljotine. Marie, koja je i sama bila osuđena na smrt, dobila je pomilovanje, a kasnije se, na drugoj strani Atlantika, udala za još jednog giganta znanosti, fizičara Benjamina Thompsona. U čast nikad prežaljena prvog supruga, do kraja života je zadržala prezime Lavoisier.

Piše: Lucija Kapural


Komentari