“Snažne izvedbe i potresna priča. Do odjavne špice, i oni najtvrđeg srca imat će suzu u oku”, riječi su kojima je jedan filmski kritičar opisao “Osudu”, dramu o Amerikancu koji je osamnaest godina nevin čamio u zatvoru (portretirao ga je Sam Rockwell) i sestri koja je ishodila njegovo puštanje na slobodu (sjajna Hilary Swank). Ono što možda niste znali jest da ovaj film počiva na istinitim događajima.
Zlosretni protagonist priče, Kenny Waters, odrastao je u Ayeru, ruralnoj sredini u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Jedno od devetero djece para slabije platežne moći, još kao školarac prihvaćao je kojekakve poslove kako bi pomogao obitelji. Radišan i bistar, do dvadesete je uspio postati kuharom u lokalnom restoranu te kupiti polovni automobil. U to vrijeme, živio je curom, atraktivnom Brendom Marsh. Par se, po pričanju svjedoka, često svađao.
Dana 21. svibnja 1980. godine, oko deset sati ujutro, pronađeno je truplo Watersove susjede Katherine Reitz Brow. Nesretna žena izbodena je nožem u svome domu, a njen novčanik, nakit i kuverta u kojoj je držala ušteđevinu su nestali. Istražiteljima je bilo jasno da je riječ o grabežnom umorstvu, no kako čvrstih dokaza nije bilo, istraga je vrlo zašla u slijepu ulicu. Waters, u čijem restoranu je Brow redovito objedovala i koji je, poput većine osoblja, bio upoznat s činjenicom da ova u kući drži poveću količinu gotovine, bio je jedna od brojnih “osoba od interesa” koje su policajci ispitali, no tada nije imao status osumnjičenika. Naime, otisci na oružju kojim je počinjen zločin, pronađenom u kanti za smeće, nisu se podudarali s njegovima.
Dvije godine nakon surovog zločina, u policijsku postaju u Ayeru ušetao je muškarac po imenu Robert Osborne – tadašnji partner Watersove bivše djevojke Brende. Dežurnom policajcu ponudio je “vitalne informacije o ubojstvu Katherine Brow, u zamjenu za novčanu naknadu”. Jesu li mu doista platili, nije poznato, no činjenica je da je Osborne razvezao jezik. “Čovjek kojeg tražite zove se Kenny Waters”, ispričao je, objašnjavajući da mu je to, u trenutku pijanstva, priznala cura, kojoj se pak ubojica povjerio nedugo nakon počinjenja zločina. Lokalna govorkanja, da je Osborne bio silno ljubomoran na bivšeg dečka svoje drage, nitko se nije potrudio ispitati. Policajci su, međutim, istog dana priveli Brendu Marsh na obavijesni razgovor. Ova je isprva oštro zanijekala navode svoga partnera, no kad joj je mladi, nabusiti detektiv zaprijetio da će biti optužena kao suučesnica te da će joj djeca biti oduzeta, potvrdila je priču. Štoviše, dodala je kako se Waters, na dan ubojstva, vratio kući s dubokim ogrebotinama na licu. Bilo je to dovoljno za pribavljanje naloga za uhićenje. Slučaj je “ojačao” iskaz još jedne Watersove bivše djevojke, Roseanne Perry. Ova je, nakon višesatnog ispitivanja u stanici, tijekom kojeg joj nisu dali jesti ni piti, promijenila prvotni iskaz te izjavila da ima saznanja o Watersovoj krivnji.
Suđenje je započelo u svibnju 1983. godine. Premda protiv njega nije bilo nikakvih fizičkih dokaza, štoviše, dlake pronađene na žrtvinom tijelu upućivale su na drugog počinitelja, Waters je proglašen krivim te osuđen na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja. U narednih petnaest godina, više se puta žalio na presudu. Premda je Perry povukla iskaz, tvrdeći da ga je dala pod prisilom, nije mu omogućeno novo suđenje. Imao je, međutim, saveznicu na koju je mogao računati – vlastitu sestru.
Nećemo pretjerati ako Betty Anne Waters nazovemo fascinantnom osobom. Ni trenutka ne sumnjajući u nevinost obožavanog brata, za njegova boravka iza rešetaka upisala je i završila pravo. Bila je jedina u obitelji koja je stekla fakultetsku diplomu, a jedina motivacija za taj zahtjevni poduhvat – paralelno sa studijem radila je kao konobarica – bilo je bratovo oslobađanje. Nevjerojatno uporna i tvrdoglava, uspjela je “iskopati” niz dokaza koji su promaknuli prvome odvjetničkom timu, a 2000. je, u sklopu “Projekta nevinost”, otkrila krvavi trag koji je na mjestu zločina ostavio počinitelj te je uspjela ishoditi njegovu analizu.
Godinu dana kasnije, iz laboratorija su stigli rezultati – Watersov DNK nije se poklapao s onim pronađenim u domu ubijene. Optužbe protov njega su odbačene te se, nakon dugih osamnaest godina, našao na slobodi.
Ironijom sudbine, u njoj nije dugo uživao. Šest mjeseci kasnije, poginuo je u prometnoj nesreći. Unatoč stravičnom gubitku, Betty Anne kaže da se njena borba isplatila. “Bilo je to najljepših šest mjeseci u njegovom životu. Veselio se svakom novom danu, poput malog djeteta… I spoznaji da je breme krivnje, koje je toliko dugo nosio, napokon skinuto s njegovih pleća. Umro je kao sretan čovjek”.
Piše: Lucija Kapural
