Nekoć davno, australskim zaleđem lutali su dvotonski tobolčari. Istodobno su kalifornijsku obalu naseljavali mamuti i sabljozubi tigrovi. Milijunima godina prije njih, Tyrannosaurus Rex i drugi golemi grabežljivci vladali su svijetom. Morem je krstario tridesetmetarski predak bijele psine, Charcarias Megalodon. Zajedničko im je to da su izumrli, zajedno s vrstama koje su bile njihov plijen, dok su ih naslijedile manje životinje. Zašto je tome tako? Većina se znanstvenika slaže da je divovski meteorit udario u Meksički zaljev prije šezdeset šest milijuna godina i tako pokrenuo lanac katastrofa, koje su naposljetku dovele do iščeznuća dinosaura. Kako to da su oni izumrli a manji sisavci i ptice preživjeli?
Znanstvenici su ponudili nekoliko objašnjenja. Prema jednoj teoriji, velike životinje nisu se mogle, poput manjih, zavući u sigurna skloništa. Prema drugoj, sporo razmnožavanje, rađanje manjeg broja potomaka i smrtnost prije spolne zrelosti takve vrste čini izuzetno ranjivima u slučaju nepredviđenih okolnosti, dok se manji sisavci iznimno brzo razmnožaju. Prema trećoj, evolucija ciklički dovodi do pojave supergrabežljivaca, koji rekordnom brzinom uništavaju cjelokupnu populaciju plijena, čime potpisuju i vlastitu smrtnu presudu. Kako bilo, čini se da veličina nije uvijek prednost…
Piše: Lucija Kapural
