Kad nastup pođe po zlu: Zmije s probavnim tegobama, nekooperativni obožavatelji i kobni limun

Život glazbenih zvijezda nije jednostavan. Čovjek treba satima skakati po stageu, opslužiti zahtjevne groupies i suspregnuti se od nokautiranja paparazza, a miris autobusa za turneje, čuli smo, podsjeća na sumporne kupke u devetom krugu pakla. Sve je to, međutim, mačji kašalj u usporedbi s trenucima kad stvari na pozornici krenu u krivom smjeru. Ne govorimo o trivijalnostima poput zaboravljanja teksta: momci s naše liste uistinu su poželjeli da se zemlja otvori pod njima. Donosimo najneugodnije trenutke u povijesti glazbe!

Alice Cooper

Možda pod utjecajem kolege Ozzyja Osbournea, koji je na stageu odgrizao glavu živom šišmišu, Alice Cooper je na koncertu u Los Angelesu 2004. godine odlučio uključiti životinju u nastup. I to ne bilo kakvu – na pozornici mu se pridružio gmizavi imenjak, metar i pol dugačak piton Alice! Umjesto da dijabolična beštija ojača njegov imidž mračnog boga rocka, dvonožni Alice se zbog beznožnog Alicea našao u govnima. I to doslovce. Stres turneje sirotom je gmazu, naime, udario na probavu, pa nije mogao prestati obavljati veliku nuždu. Pjevač, udubljen u izvođenje poznate numere “Poison”, nije primijetio što se događa pa je stao u još topao izmet, poskliznuo se te koliko je dug i širok “rasprostro” po pozornici. “Osam njemačkih doga ne bi onečistilo okoliš kao ta vražja zmijurina!”, prisjeća se glazbenik. “Ne znam je li mi bilo gore zbog nepodnošljivog smrada, činjenice da mi se netom oprana kosa slijepila od govana ili zbog gromoglasnog smijeha poblike!”. Bio je to kraj potencijalno velike karijere mlade zmije: vraćena u zoološki vrt, ostatak života provela je u anonimnosti.

U2

Nema ništa zabavnije nego kad se bend izgubi u vlastitoj megalomaniji do te mjere da mu megalomanija počne uzrvaćati udarac. Umjesto sveopćeg divljenja i ponekog padanja u trans, scenski nastup tada uzrokuje smijeh i porugu. Upravo to se dogodilo slavnoj grupi U2 tijekom koncerta u Oslu 1997. godine. Bono i ostatak ekipe trebali su spektakularno iskočiti na pozornicu iz dvanaest metara visokog rotirajućeg limuna (kad su ga kasnije pitali “Zašto, dovraga, limun?”, frontmen je dao filozofski odgovor “A zašto ne limun?”). Do toga nije došlo: uslijed mehaničkog kvara, grupa je ostala zatočena u gigantskom komadu metalnog voća. Dvoranom se nadvila bremenita tišina dok su gledatelji pokušavali dokučiti jesu li udarci i zapomaganje koji su dopirali iz limuna dio scenskog nastupa ili ono što bi se narodskim rječnikom zvalo zajeb. Na kraju su članovi tehničke ekipe na jedvite jade uspjeli izvući članove benda na stražnja vrata limuna (da, limun je imao stražnja vrata!), a od “velikog ulaza” nije bilo ni “v”.

Method Man

Većina glazbenika reći će da su obožavatelji ono najbolje u njihovom poslu, iako se nama, kao laicima, čini da je to ipak lova. Tako je govorio i Method Man, vođa hip-hop grupe “Wu-Tang Clan”, a da je precijenio ljubav koju publika osjeća prema njemu, na bolan se način uvjerio na londonskom koncertu 2008. godine. Na vrhuncu nastupa, nakon što je odrepao stihove o pokvarenosti trulog sustava, popeo se na zvučnike i odlučio baciti u publiku odnosno, stručnim jezikom govoreći, izvesti stage diving. Umjesto da ga u zanosu uhvate, kako se pristoji, njegovi “obožavatelji” razmaknuli su se kao Crveno more pred Mojsijem, a siroti čovjek aterirao je ravno na pod. Dok je ležao u bolnici, sa slomljenim rukama i razbijenom arkadom, gospodin Metodični možda je shvatio da hip-hop i rock ‘n’ roll ipak nisu ista stvar…

Piše: Lucija Kapural

Komentari