Postoji mjesto na kojem se ostvaruju snovi, na kojem najljepše žene svijeta, odjevene samo u svjetlost, izvode svoju vilinsku čaroliju. Prostaci bi ih mogli nazvati striptizetama, ali ove cure su puno više od toga. One su umjetnice, akrobatkinje i predane radnice – sve u jednom. Iz večeri u večer, na daskama “Crazy Horsea”, publici pružaju razlog da ponovno povjeruje u čuda. Uz “Moulin Rouge”, to je najpoznatiji pariški kabaret. Priča počinje 1951. godine, na broju 12 Avenije George V. Ondje, na mjestu nekadašnjega vinskog podruma, propali slikar i zaljubljenik u žene Alain Bernardin otvorio je kabaret s golim plesačicama kao glavnom atrakcijom i mađioničarskim točkama u pauzama od njihovih nastupa. “Ne postoji show koji više nalikuje snu od mađioničarske predstave. A ono što djevojke rade na pozornici također je čarolija. To je uprizorenje mojih snova”, objasnio je vlasnik kluba, koji je s jednom od svojih plesačica, zavodljivom Lovom Moore, dugo bio u braku.
Parižani su se isprva glasno bunili protiv mjesta “sumnjiva morala” u prestižnoj četvrti, pa su gradske vlasti često zatvarale klub. Srećom, bilo je više onih koji su u Bernardinovom kabaretu prepoznali vizionarski pothvat. Tijekom narednog desetljeća, “Crazy Horse” je postao jedan od najprestižnijih hramova ženske ljepote te kultno mjesto pariškoga noćnog života. Bernardin je uistinu ostvario svoj san: od striptiza je stvorio umjetnost, a u njegovom objektu su se, kroz godine, opuštali J. F. Kennedy, Albert od Monaca, Alfred Hitchcock, Roman Polanski, Liz Taylor, Madonna…
Klubom je upravljao do misteriozne smrti 1994. Službeno se radilo o samoubojstvu, no mnogi su vjerovali kako je big bossu netko “pomogao” pri prelasku s ovoga na onaj svijet. Kako bilo, “Crazy Horse” je prešao u ruke potomaka, a 2005. na mjesto kreativne direktorice dolazi Andrée Deissenberg, nekadašnja voditeljica “Cirque du Soleila”. Pod njenom paskom, klub dobiva novi dašak glamura: zaposlila je čuvenog koreografa Philippea Decoufléa te počela suradnju s modnim magom Chrsitianom Louboutinom, koji je kreirao blještavu liniju cipela za plesačice. Uz to, pozornicom su počele defilirati zvijezde poput Dite Von Teese, Pamele Anderson, Carmen Electre i Kelly Brook. Uređenje interijera ostalo je isto kao u Bernardinovoj eri – prostorom dominiraju blještava ogledala, veliki šank i crvene fotelje, a centralno mjesto pripada kanapeu u obliku usana, djelu Salvadora Dalíja. Nisu se promijenili ni rigorozni kriteriji za odabir plesačica. Ljepota, talent i plesno umijeće samo su preduvjeti – one koje se smiju nadati da će ući među odabrane moraju biti visoke između 168 i 172 cm, teške od 52 do 54 kg, s prirodnim grudima veličine 34 B. Jasno je definiran čak i razmak između bradavica – ne smije biti veći od 27 cm!
Piše: Lucija Kapural
