Jonathan Martin: Medij u službi izvanzemaljaca?

Postoje razne vrste medija. Najčešće se medij povezuje s osobama koje su posrednici između svijeta živih i mrtvih. No, ovdje imamo sasvim drugačiji slučaj, jer je riječ o navodnom mediju koji omogućava komunikaciju između ljudi i izvanzemaljaca. Budi li to u vama skepsu, ne brinite niste jedini. Ovdje ne dvojimo da izvanzemaljci postoje jer bi to bilo kao da tvrdimo da je Zemlja središte svemira, ali dvojimo u istinitost navedenih tvrdnji. Krenimo u zajedničko upoznavanje ovog medija.

Civilizacija Yayhell

Jonathan Martin je po struci inženjer sa Sveučilišta Coventry u Engleskoj, a koji sam za sebe kaže da je izuzetno analitičan i da sve stvari propituje od kada zna za sebe. Osim znanosti voli i biljke te je završio razne tečajeve iz hortikulture i ako se umori od svog posla, može se baviti i vrtlarstvom. Međutim, ovdje nećemo pisati niti o inženjerskom pozivu, niti o vrtlarenju već o njegovom kontaktu s izvanzemaljskom civilizacijom. Prema Jonathanovim tvrdnjama, za koje nema nikakvih dokaza osim onoga što sam kaže, je da se izvanzemaljska civilizacija, s kojom komunicira, zove Yayhell. Ne navodi gdje se ta civilizacija smjestila, u kojoj galaksiji već mudro kazuje da dolaze iz budućnosti, putujući kroz vrijeme. Navodno je i sam bio žrtvom njihove otmice te se našao u svemirskom brodu, gdje je izabran kao posrednik u komunikaciji između dviju vrsta, a čega se prisjetio zahvaljujući meditaciji.

Stvaranje hibridne vrste


Prema onome što je od njih saznao priče o izvanzemaljskim otmicama su točne, a razlog zašto to čine je stvaranje nove hibride rase koja bi sadržavala genetski materijal čak 7 izvanzemaljskih vrsta. Na pitanje kako će ti hibridi izgledati vješto izbjegava odgovor kazujući da su te vrste raznolike no da su pojedine vrlo, vrlo lijepe, pa navodno bi onda i taj genetski materijal mogao rezultirati ljepšom vrstom od naše, pod pretpostavkom da smo mi izvanzemaljcima lijepi, u što je teško povjerovati.

Ljudi kao „kokoši bez glava“

No, nakon ovih tvrdnji njegovih „prijatelja“ sam sebi „skače u usta“ kada kaže da nas smatraju primitivnima i da nas vide kao „kokoši koje uokolo trče bez glave“. Što otvara pitanje kako je moguće da su nas uzeli u obzir za stvaranje nove vrste, ako smo tako primitivni osim da se našale sa svojim eksperimentom koji je onda po svemu sudeći od svojih početaka osuđen na neuspjeh. Ono s čime bi se mogli složiti, a to je izvanzemaljsko opažanje da ljudi trče samo za zaradom i da su u stalnoj potrazi za eliksirom života. Uglavnom on kazuje da nema smrti, pri tome misli na smrt duše te da postoji uvijek mogućnost ponovnog rađanja, ako mi to poželimo. Konkretno pripadnici civilizacije Yayhelli, nakon što fizički umru sa svojim bližnjima komuniciraju telepatijom. Kazuje da smo svi mi „bog“ i da činimo jedno i da posjedujemo zajedničku svijest. Zanimljivo je zašto su onda te svijesti toliko različite i odvojene.

Kako objašnjava nedostatak dokaza

Zašto nema snimljenog niti jednog jasnog kontakta s izvanzemaljcima objašnjava poštivanjem njihove želje da ih se ne smina, isto tako se navodno ne žele miješati u naš razvoj, no ovakvim uvjetno rečeno stupanjem u kontakt se i ipak u njega izravno upliću, zar ne?
Jonathan trenutno živi na 10 000 metara u Andama pored nekog drevnog kompleks, gdje ima redovite kontakte s izvanzemaljcima. Očito mu njegova viđenja omogućavaju da se ne bavi inženjerstvom ni hortikulturom već da bolji život ostvari koristeći svoja iskustva kao posrednik između ljudi i izvanzemaljaca, a zahvaljujući kojima si može osigurati bolji život. U svakom slučaju riječ je o zanimljivoj tematici, koja budi veliku doze skepse, napose što se čini da mu ta viđenja omogućavaju život kakvim bi većina željela živjeti, u smislu samodostatnosti i življenja po svome bez opterećujućeg i ubijajućeg radnog ritma.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari