Jeziva priča o “zveckajućem” duhu iz antičkog doba

Od davnina ljudi su pričali priče o nespokojnim duhovima odnosno onima koji su s ovog svijeta otišli iznenadnom nasilnom smrću ili su pak iza sebe ostavili neriješene važne poslove. Pojam duha obično podrazumijeva priviđenje ili osjećaj prisutnosti mrtve osobe koja na čovjeka utječe na razne načine. Koncept postojanja duha temelji se na pradavnom uvjerenju da se čovjek sastoji od tijela i duše od kojih potonja nastavlja živjeti nakon smrti. Upravo se na ovoj ideji temelje pogrebni rituali kojima je prvobitni cilj bio uspokojiti mrtve kako ne bi proganjali žive. Uz prisutnost duhova vezuju se manifestacije poput neobjašnjivih zvukova, mirisa, promjena temperature, pomicanja predmeta, ali i same pojave prikaza.

Priča Plinija Mlađeg o ukletoj kući

Jedna takva priča datira se u 1. st. koju je zabilježio rimski pisac i državnik Plinije Mlađi, najpoznatiji po svojim Pismima, u kojima je ostavio brojne podatke o svakodnevici ondašnjeg rimskog svijeta. U jednom od tih pisama upućenom svom prijatelju Liciniju Suri Plinije je zabilježio jezovitu priču o duhu koji se, tobože, pojavljivao u Ateni. U njoj navodi da je u Ateni postojala velika kuća koja se smatrala ukletom. Navodno su se u njoj mogli čuti neobično zvukovi poput zveckanja lanaca, kao i druge manifestacije karakteristične za prisustvo natprirodnih sila. Prema priči najintenzivniji su bili zvukovi zveckanja koji bi se prvo čuli iz daleka, a onda bi postajali sve bliži i bliži, da bi se na kraju pojavila i prikaza mršavog starca s dugom kosom i bradom. Na duhu su se, navodno, mogli vidjeti lanci koji su mu okivali ruke i noge. Stanovnici kuće nisu mogli podnijeti ovakve natprirodne pojave te su redom napuštali kuću.

Atenodor odlučuje provjeriti je li kuća uistinu ukleta 


U to vrijeme u Atenu je stigao stoički filozof Atenodor koji je traži prikladno mjesto za život, a pozornost mu je privukla kuća, kao i priča o duhu koji ju je opsjedao.
Iznajmio je kuću i odlučio prenoćiti u njoj i uvjeriti se u istinitost priča koje je čuo. Kada se spustila noć naredio je posluzi da mu postave ležaj u prednji dio kuće te da mu se ostave potrebne stvari za pisanje, uljnu lampu i da ga ostave samog. Dio noći je protekao mirno, no taj je mir naglo prekinut zveckanjem lanaca. Neustrašivi Atenodor se pravio kao da ga ti zvukovi ni najmanje ne zanimaju i nastavio je pisati, ali zvuk nije prestajao sve dok se nije približio ulazu u prostoriju u kojoj je boravio i na kraju je bilo očito da je zvuk u njegovoj prostoriji. Kada je zvuk već bio toliko jak da ga Atenodor nije mogao ignorirati, podigao je glavu i ispred sebe ugledao prikazu. Duh mu je svojim kretnjama dao do znanja da želi da ga se slijedi, ali mu je filozof pokazao rukama da se strpi i vratio se svojim bilješkama. Nakon što je duh s nestrpljenjem počeo ponovno zveckati lancima Atenodor je krenuo za duhom u dvorište gdje je duh odjedanput iščeznuo.

Dostojan pokop

Mjesto na kojem je zadnji put vidio duha obilježio je lišćem i travom, a sutradan je došlo do iskapanja na mjestu njegova nestanka. Na mjestu iskopa pronađeni su ostaci zakopanog kostura u lancima. Lokalne su vlasti o javnom trošku obavile njegov dostojanstven pokop, a nespokojna je duša napokon našla mir. Priča kažu da kuću nakon toga nisu opsjedali duhovi.
Zanimljivo je za zamijetiti da se opisi manifestacija koje se povezuju s duhovima još u davnim vremenima poklapaju sa suvremenim “viđenjima” duhova.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari