Prema povijesnim dokumentima, inauguracije srednjovjekovnih irskih kraljeva bile su uistinu osebujne. Uvelike su se naslanjale na drevnu keltsku legendu, prema kojoj je Suverenost prikazivana u liku lijepe djevojke, koju pretendent na prijestolje mora ukrotiti (čitaj: povaliti) kako bi dokazao da je vrijedan vlasti. Poznata je, primjerice, poema o Connu od Sto bitaka, irskom vladaru iz 2. stoljeća, koji je potčinio božicu Suverenost te iz njenih kao ljiljan bijelih ruku primio zlatnu krunu. Ponekad je pak suverenost simbolički prikazivana kao divlja bijela kobila koju dostojan kralj mora moći zajahati. Ako je vjerovati povjesničaru Giraldusu Cambrensisu, odnosno Geraldu od Walesa, ta dva koncepta gdjekad su se znala spojiti – s nelijepim posljedicama.
Dok za ono što njegovi kolege tvrde, da je na kraljevskim inauguracijama konzumirano sirovo konjsko meso, postoji pregršt dokaza, Geraldovu priču o neimenovanom kralju iz dvanaestog stoljeća valja uzeti sa zrnom soli. Dotični učenjak je, naime, bio je poznat po miješanju legendi s povijesnom istinom, pa je gotovo nemoguće razlučiti gdje činjenice uzmiču pred fikcijom. Uz to je duboko prezirao Irce, koje je nazivao “divljim plemenom”, pa je moguće da je sljedeću priču izmislio kako bi okaljao ugled njihovih vladara. Sad kad smo se ogradili od njegove pouzdanosti kao izvora, vrijeme je da vas upoznamo s pričom od koje bi vam želudac mogao napraviti salto!
Evo što je Gerald zapisao o neimenovanome kralju iz dvanaestog stoljeća: “U središte okupljene gomile dovedena je kobila. Čovjek zbog kojeg su se okupili, budući kralj, učinio je nešto nedostojno vladara, nedostojno čovjeka kao takvog – izvršio je bestijalni čin nad preplašenom životinjom, dok su ga podanici glasno bodrili. Kad je zavšio s bezbožnom rabotom, njegovi ljudi su kobilu ubili i rasjekli na komade. Dijelovi njezina mesa ubačeni su u zagrijanu vodu, u koju su svi, zajedno s čudovištem koje je trebalo postati kraljem, uskočili. Poput demona iz dubine pakla, kupali su se u krvavoj tekućini. Nakon što je izišao iz kupke, glavni demon proglašen je kraljem. Krv mu se cijedila niz glavu na koju je netom položena kruna”. Normanska propaganda ili gola istina? Prosudite sami!
Piše: Lucija Kapural
