Iako se posljednji Romanovi danas obično uzimaju kao jedan od simbola Rusije, zanimljiva je činjenica da u njima gotovo da i nije bilo ruske krvi. Uzrok toga bilo je višestoljetno sklapanje brakova s pripadnicima (češće pripadnicama!) stranih dinastija, odnosno niz kratkotrajnih vladavina muških vladara bez potomstva, što je carsko prijestolje u više navrata ostavljalo u ženskim rukama.
Prvi vladar iz dinastije Romanov, Mihael Fjodorovič, koji se uspeo na prijestolje 1613. godine, bio je u potpunosti ruskog podrijetla, rodbinski povezan s prijašnjom dinastijom. Nakon njega slijedila su još petorica potpuno ruskih vladara, sve do Petra I. Velikog. Budući da je on, zbog sumnje u planiranje prevrata, dao pogubiti svog sina-nasljednika Alekseja, umjesto njega kroz nekoliko je godina vlast držala Petrova žena, Katarina I., vjerojatno poljsko-litavskog podrijetla, postavši time prvi ne-ruski vladar Rusije. Nakon toga uslijedila je četverogodišnja vladavina maloljetnog sina pogubljenog Alekseja, Petra II., koji kao 14-godišnjak nije ostavio potomstva. Za njim vladala je carica Ana, unuka cara Ivana V., kao posljednji potpuno ruski predstavnik dinastije, no također bez potomstva.
Vladavinu žena nastavila je Elizabeta, kći Petra I. i spomenute Katarine I., dakle samo polovično Ruskinja, čiji je nasljednik potom bio njezin nećak Petar III. Budući da je njegov otac bio pripadnik dansko-njemačke dinastije Schleswig-Holstein-Gottorp, on je bio samo 25% Rus, a pošto je bio slab vladar, umjesto njega najprije je de facto, a kasnije i de iure vladala njegova supruga, njemačka princeza Sofija, odnosno carica Katarina II., bez imalo ruske krvi. Ipak, njih dvoje imali su potomka, Pavla I., koji je stoga bio tek 12,5% Rusa.
Budući da su svi sljedeći vladari uzimali njemačke ili danske princeze za supruge, kod svakog se sljedećeg potomka „ruskost“ nastavila prepolavljati. Tako je Aleksandar I., pobjednik nad Napoleonom, kao sin vojvotkinje Sofije Doroteje od Württemberga, imao samo 6,25% ruske krvi, kao i njegov brat i nasljednik Nikola I. Nikolin sin Aleksandar II., kao potomak pruske princeze Charlotte, ponio je daljnjih 3,1% ruskoga krvnog nasljedstva, dok je njegov sin, Aleksandar III., začet u braku s princezom Marijom od Hessena, bio tek 1,5% Rus. Naposljetku, posljednji ruski car, Nikola II., kao sin prerano preminulog Aleksandra III. i Marije Fjodorovne, kćeri danskog kralja Kristijana IX., imao je tek 0,7% ruske krvi u sebi. Njegov je nesuđeni nasljednik, Aleksej, čija je majka također bila strankinja, princeza Alix od Hessena, stoga u usporedbi s nekim od svojih najnižih podanika u odnosu prema Rusiji genetički bio potpuni stranac.
Autor: Saša Vuković
