Uskršnji otok leži usamljen u golemom prostranstvu Tihog oceana. Iako je najbliži naseljeni otok udaljen čak 2500 kilometara, ljudi su ipak uspjeli naseliti ovaj izolirani kutak Zemlje stoljećima prije razdoblja Velikih geografskih otkrića. Taj narod, poznat kao Rapa Nui, izgradio je civilizaciju koja je, uzevši u obzir izoliranost, stekla doista nevjerojatan stupanj razvoja.
Najprepoznatljiviji element civilizacije Rapanui monumentalne su skulpture poznate kao moaiji. Prosječan moai izdizao se 4 metra iznad zemlje te imao masu od 14 tona, a neki su primjerci bili mnogo viši i teži. Klesanje i prijevoz tako velikih skulptura iziskivao je veliku kreativnost, tehničko znanje i napor. Izrađeno je oko 900 kipova, ali je u jednom trenutku sav rad na njima obustavljen – najveći i najimpresivniji moaiji ostali su ležati u kamenolomu.
Najistaknutiji elementi moaija njihova su lica s tajanstvenim i ponosnim izrazima. Neki na glavama nose naročite kape, možda krune. Mnogi kipovi ukopani su u zemlju tako da su vidljive samo njihove glave. Štoviše, predodžba da su moaiji zapravo kamene glave toliko je raširena da, nakon što su na internetu počele kolati fotografije nedavnih otkopavanja kipova, ljudi diljem svijeta pomislili su da se radi o prijevari te poslali toliko upita na adresu elektronske pošte projekta Kipovi Uskršnjeg otoka da im se srušio poslužitelj. Međutim, fotografije iskopavanja moaija postoje već desetljećima, samo što nisu naširoko poznate. Moaiji doista imaju tijela s izrezbarenim prsima i trbusima, stilizirane ruke i nakit. Nekima su na leđima pronađeni ukrasi s geometrijskim motivima nalik onima u tradicionalnim tetovažama naroda Rapa Nui.
Još nije razjašnjeno zašto su ti kipovi izrađeni, kako su transportirani, koga su predstavljali ili zašto su naposljetku napušteni. Prvi Europljani koji su stigli na otok bili su zapanjeni jer nisu shvatili kako su ljudi na otoku bez drveća mogli izraditi potreban alat za prijevoz kipova. Lokalne legende govorile su o tome kako su moćni poglavice zazivanjem božanske moći nagnali kipove da hodaju do odredišta. U 20. stoljeću moaiji su postali popularna tema među ufolozima, koji su u njihovom neobičnom izgledu vidjeli utjecaj izvanzemaljskih sila.
Novija su istraživanja pokazala da je na otoku nekad bila gusta šuma, koju su ljudi kroz stoljeća posjekli brže nego što se mogla regenerirati te tako osudili svoju civilizaciju na propast. Ono malo stanovništva što je preostalo, dokrajčili su europski trgovci robljem.
Piše: Boris Blažina
