Jestiva povijest: Kakve veze ima slavni odrazak s ljubavnicom Luja XV.?

“Još samo jedan trenutak, gospodine krvniče, molim vas!” riječi su koje je izgovorila madame du Bary prije nego što joj je giljotina odvojila glavu od tijela. Dugogodišnja ljubavnica Luja XV. tako je okončala karijeru kurtizane. Osim po posljednjoj rečenici, ostala je zapamćena po tome što je voljela fino papati. Prema legendi, jedne večeri je pozvala kralja k sebi na večeru. “Mon chéri, c’est fantastique!” uskliknuo je vladar punih usta. “Otkrij mi, tko je tvoj novi kuhar?” pitao je priležnicu, uvjeren da veliki kuhari mogu biti samo muškarci. “Radi se o kuharici, Vaša Visosti… Ovo jelo pripremila je žena!” odgovorila je du Bary. “Mon Dieu, pa ona zbilja zna kuhati! Treba joj odati priznanje!” zaključio je kralj, utrpavši u usta oveći komad ponuđenog odreska. Priznanje o kojem je pričao bila je plava vrpca (“Cordon bleu”), orden koje se dodjeljivao članovima najvišeg reda plemstva. Je li te večeri kralju bio serviran odrezak koji će kasnije dobiti naziv Cordon bleu, nikada nećemo saznati, ali Francuzi, koji vole svojatati ovo jelo, kunu se da je bilo upravo tako.

Nešto prozaičnija, službena verzija kaže da je naziv jedino što je francusko u ovome popularnom jelu. Većina poznavatelja kulinarske povijesti slaže se da je teleći odrezak punjen gruyèreom, sirom zlatno-žute boje, a zatim paniran i pržen u dubokom ulju, prvi put spravljen u Švicarskoj 1940. godine, a naziv “plava vrpca” odnosi se na njegovu izvrsnost ili pak na kuharske pregače, koje su najčešće bile u toj boji. Danas postoje brojne varijacije jela: Cordon bleu može biti teleći, pileći i svinjski; sir se može staviti unutar mesa ali i omotati oko njega, a nerijetko mu se pridružuje šnita šunke. Najčešće se poslužuje s pomfritom, ploškama limuna i nasjeckanim peršinom, ali se fino sljubljuje i s gljivama ili francuskom salatom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari