Jestiva povijest: Jeste li za sir s crvima?

Kuharice slavnih chefova, kulinarske emisije i natjecanja, fotografije umjetnički aranžiranih delicija na “Instagramu”… Čini se da smo, kao nikad ranije, postali opsjednuti hranom. Gastronomija, međutim, datira još od vremena kad su naši preci živjeli u sojenicama. S razvojem ljudskog društva, poprimala je sve veću važnost, a odabir namirnica kroz stoljeća mijenjao se zahvaljujući kultiviranju biljaka i uzgoju životinja. Donosimo zanimljivosti iz kulinarske povijesti!

1. Guillaumea Tirela (1310. – 1395.) mogli bismo nazvati prvim slavnim chefom u povijesti. Dvorski kuhar Filipa VI., francuskog kralja zapamćenog po nametanju drakonskih poreza, uživao je ogroman ugled među suvremenicima, a pričalo se da njegova jela i čovjeka na samrti mogu dignuti na noge. Poznatiji pod nadimkom Taillevent (u slobodnom prijevodu: “Rezač vjetra”), ovaj markantni muškarac autor je “Le Viandiera”, jedne od najpoznatijih srednjovjekovnih kuharica. Po mnogima, ovo štivo može se promatrati kao početak slavne francuske gastronomije.

2. Suprotno uvriježenom mišljenju, Cezarova salata nema ama baš nikakve veze s rimskim carem. Jelo je 1924. godine stvorio talijanski ugostitelj Cesare Cardini, u svome novootvorenom restoranu u Tijuani. Bio je Dan nezavisnosti, a gužva tolika da je u kuhinji ponestalo namirnica. Kako bi poštedio kuhare, koji su padali s nogu od umora, gazda Cesare je odlučio od ostataka sam pripremiti jelo pred gostima. Po prirodi teatralan, napravio je od toga pravi show: bacao je listove salate u tanjure, pjevušio dok je ribao parmezan, a konobari su ga oponašali u svemu što je činio. Za samo nekoliko minuta, pred gostima je bilo jednostavno ali ukusno jelo, a Cesare je nagrađen burnim pljeskom. Salata kojoj je samodopadno nadjenuo vlastito ime u rekordnom je roku postala hit na američkim i europskim stolovima.

3. Grah se, pokazuju arheološka otkrića, u peruanskim Andama uzgajao još prije osam tisuća godina. Južnoamerički Indijanci su na jednom komadu zemlje sadili grah, tikve i kukuruz, a tu kombinaciju nazivali su “tri sestre”. Kad je u šesnaestom stoljeću stigao u Europu, kao egzotično jelo iz “novog” svijeta, postao je iznimno popularan na dvorovima velikaša. Osobito ga je obožavala francuska kraljica Katarina Medici (1519. – 1589.) a, prema nekim povjesničarima, upravo ona je izumila specijalitet cassoulet, složenac od graha, patke i kobasica.

4. Plodovi avokada podsjećaju na testise, a to je upravo ono što ahuacatl, aztečko ime voća, znači. Azteci su vjerovali da je ahuacatl vrlo moćan i opojan, pa je njegova konzumacija bila zabranjena djevicama. Španjolski su misionari također uočili ovu đavolju sličnost, pa tom voću nisu dopuštali da raste u blizini crkvi!


5. Casu marzu, sir koji se stoljećima pripravlja na Sardiniji, delicija je za one čelična želuca. Riječ je, naime, o ovčjem siru čiji su neizostavan dodatak – živi crvi! Ovi migoljavi kukci siru se dodaju svjesno, kako bi fermentirali mlijeko svojom želučanom kiselinom. Tijekom tog postupka, upijaju višak masnoće, a rezultat je lagan i suh sir reskog okusa. Kako konzumacija živih insekata baš i nije najbolja nutricionistička odluka koju možete donijeti, Europska komisija za hranu zabranila je prodaju ove gadarije, protjeravši je na crno tržište.

6. Tvorci hot doga nisu, kao što mnogi misle, Amerikanci, već njemački i austrijski imigranti, koji su se koncem devetnaestog stoljeća otisnuli “preko bare”u potrazi za boljom budućnošću. Upravo oni su počeli prodavati tanke kobasice u pecivu, a naziv koji su za njih koristili – frankfurter (“frankfurtska kobasica”) odnosno wiener (“bečka kobasica”) – jasno je svjedočio o podrijetlu te namirnice. U šali su ih nazivali  dachshund (“jazavčar”), jer su bile dugačke i tanke poput te pasmine psa.

7. Običaj bojanja hrane star je gotovo koliko i gastronomija sama. Šafran, kari i kurkuma koristili su se kako bi se jelima podarila žuta boja, a ona ljubičasta u antici su se dobivala kuhanjem žlijezda morskih volaka. Na dvorovima drevnih kineskih vladara koristile su se i srebrna te zlatna boja, umiješane od listića tih plemenitih kovina.

8. Štivo naslova “Nova zskup szlozena zagrebecha szokachka kniga” smatra se prvom kuharicom na hrvatskom jeziku. Ako vas njen naslov zbunjuje, otkrit ćemo vam da riječ “szokach” znači “kuhar”. Davne 1813. godine, recepte za nju prikupio je Ivan Birling. Njegovo ime nije se, međutim, nalazilo na koricama: potpisao se kao “domovine prijatelj”, smatrajući da mu, kao svećeniku, pisanje o uživanju u iću i piću ne dolikuje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari