Jestiva povijest: Dajte mi papra, u protivnom ću vam spaliti grad!

Gastronomija datira još od vremena kad su naši preci živjeli u sojenicama. S razvojem ljudskog društva, poprimala je sve veću važnost, a odabir namirnica kroz stoljeća mijenjao se zahvaljujući kultiviranju biljaka i uzgoju životinja. Donosimo zanimljivosti iz kulinarske povijesti!

1. Papar je promijenio tijek povijesti: bio je najvažniji čimbenik u traženju morskih putova iz Europe prema Istoku. Potraga za paprom stoljećima je dominirala svjetskom trgovinom začinima a, koliko je skup bio, svjedoči sljedeći podatak: brod koji bi u drugom stoljeću prevozio papar iz Indije u Europu godišnje bi isplatio plaću za sedam tisuća vojnika. Osim kao dodatak hrani, drevni Grci koristili su ga kao lijek. Rimljani su ga stavljali u gotovo svako jelo, uključujući kolače, med i mlijeko. Osobito zanimljiv je podatak da je vizigotski kralj Alarik I. 410. godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad!

2. Većina lubanja iz pretkolumbovskog doba pronađenih na Yucatánu pokazuje određene sličnosti. Naime, duže su i uže od onih otkrivenih u unutrašnjosti Meksika, a većina njih je imala brojne karijese u zubima. Arheolozi su na temelju toga zaključili da je prehrana drevnih stanovnika ovog poluotoka sadržavala puno šećera – čini se da su im voće, med i gomolji bili na svakodnevnom meniju.

3. Navika konzumiranja štakorskog mesa u Koreji u prošlosti je bila uzrokovana nestašicom hrane. Stanovnici te azijske zemlje s vremenom su se navkli na okus ove gadarije, pa su počeli pripremati sve kompleksnija jela od “štakoretine”, koja se u novije vrijeme smatra delicijom.


4. Veći dio povijesti, ljudi su živjeli nomadski, seleći se za krdima životinja, skupljajući plodove i tražeći privremena zakloništa u špiljama. Sa završetkom ledenog doba, klima je postala toplija, a time su stvoreni uvjeti za otkriće poljoprivrede. Kad je čovjek počeo obrađivati zemlju i pripiromljavati životinje, dolazi do stvaranja stalnih naselja. Jedno od najstarijih bilo je Çatal Hüyük, smješteno na području današnje Turske. Arheološki nalazi pokazuju da su ljudi koji su u sedmom tisućljeću prije Krista stanovali u tamošnjim zemunicama uživali u obilnoj i raznovrsnj prehrani, u koju su bile uključene razne žitarice, povrće i šumski plodovi. Stočarstvo i lov osiguravali su sve vrste mesa, a ovdje se proizvodilo i alkoholno piće slično pivu.

5. U doba Tudora, izmišljena je jedna od najopscenijih kulinarskih kreacija u povijesti čovječanstva. Želeći stvoriti hibridnu neman poput mitoloških kentaura ili harpija, neki nadahnuri kuhar 1425. godine je prednji dio svinje zašio za stražnji dio pijetla, a potom svoju kreaciju ispekao u umaku od šafrana, najskupljeg začina na svijetu, te poslužio ukrašenu bobicama grožđa. Jelo nakaradnog izgleda postalo je hit na onodobnim banketima, a gosti su osobito bili sretni kad bi domaćin u usta pečene svinje nalio alkohol i zapalio ga – time se stvarao privid da čudovište na tanjuru riga vatru.

6. Jean Brillat-Savarin (1755. – 1826.), ugledni francuski političar, odvjetnik i književnik, u kulinarske je priručnike ušao po kolaču koji nosi njegovo ime. Ovaj gurman i epikurejac poznat je po brojnim aforizmima vezanim za hranu: govorio je, primjerice, da je “večera bez sira isto što i ljepotica bez oka”, a u knjizi “Fiziologija okusa”, kombinaciji kuharice i filozofskih eseja o hrani, zapisao je da “vrhunski pipremljen obrok, koji je sam po sebi umjetničko djelo, može zacijeliti i najdublju bol ljudskog srca”. To djelo izdao je pod pseudonomom – tada na položaju suca, bojao se da će ga kolege ismijavati zbog bavljenja trivijalnim temama.

7. Puding od šljiva, tradicionalni engleski desert, poslužuje se najčešće za Božć. U viktorijansko doba, kad se počeo pripravljati, u njega bi se skrivao novčić. Vjerovalo se da će, nakon rezanja kolača, gost na čijem tanjuru novčić završi čitavu godinu uživati u materijalnom blagostanju.

8. Oraščići kole, koji daju okus većini popularnih gaziranih napitaka, od davnina su dio svakodnevne prehrane plemena Igbo iz južne Nigerije. Budući da je riječ o namirnicama koje sadrže kofein, tamošnji ljudi koriste ih kao svojevrstan doping, odnosno sredstvo za razbuđivanje i poticanje libida.

Piše: Lucija Kapural

Komentari