Projekt Manhattan, Oppenheimer, Trinity, Dječačić, Debeljko, Enola Gay, fisija, uranij i plutonij prve su asocijacije pri spomenu nuklearne bombe, najrazornijeg oružja koje je stvorio čovjek… A slika atomske “gljive” iznad Hirošime i Nagasakija i danas je vjerojatno najsravičniji simbol ljudske patnje i stradanja.
Dana 6. kolovoza 1945. godine, američki bombarder Enola Gay na prvi je grad ispustio nuklearnu bombu od 13 kilotona urana, kako bi se Japan prisilio na kapitulaciju. Eksplozija je ubila više od 66.000, a ranila 69.000 stanovnika. Snaga “Fat Mana”, plutonijske bombe koja je tri dana kasnije bačena na Nagasaki, iznosila je 21 kilotonu. Eksplodirala je 469 metara nad gradom, proizvevši temperaturu od oko 3.900 Celzijevih stupnjeva, a udarni val zraka putovao je brzinom od preko tisuću kilometara na sat. Poginulo je između 40.000 i 75.000 ljudi, uključujući osmoricu savezničkih vojnika koji su bili u zarobljeništvu u gradu.
O njemačkome nuklearnom programu, na kojem se radilo od 1939. do 1945. godine, manje se zna. Dvije skupine znanstvenika u tajnosti su istraživale nuklearnu fisiju, lančanu reakciju diobe atomske jezgre pogođene neutronom, praćenu oslobađanjem goleme količine energije. Prvu, neformalno poznatu kao “Uranverein” (“Uranski klub”), predvodio fizičar Kurt Diebner; drugu njegov kolega i žestoki rival Werner Heisenberg. Njihovi eksperimenti, srećom neuspješni, uključivali su rešetke od kockica uranovog oksida u parafinu nuklearnog moderatora. Uranij su, prema mišljenju stručnjaka, dobivali iz rudnika u Kongu.
Stručnjaci spekuliraju da je u nacističkim reaktorima bilo između tisuću i tisuću i pol takvih kocki. Nakon rata, konfiscirale su ih američke i britanske trupe. Dio njih je završio u sveučilištima i privatnim centrima diljem SAD-a, no većini se izgubio svaki trag. Moguće je da su dio kocki prošvercali nacisti, koji su bili prisiljeni bježati iz laboratorija; druge su možda uništene u Americi ili su pak završile na crnom tržištu.
Znanstvenici s institucije “Pacific Northwest National Laboratory” (PNNL) u Washingtonu trenutačno proučavaju jednu od takvih uranijskih kocki, u pokušaju da ustanove je li bila dijelom njemačkoga nuklearnog programa. Zahvaljujući razvoju nuklearnih forenzičkih tehnika, ova teorija, o kojoj se već desetljećima govori, uskoro bi mogla biti potvrđena. Voditelji projekta, stručnjaci za radioizotopno datiranje Jon Schwantes i Brittany Robertson, kažu kako preliminarni podaci sugeriraju da se starost kocki podudara s razdobljem nacističkoga nuklearnog programa.
Piše: Lucija Kapural
