Jedan od najvećih slikara bio je nasilnik, razvratnik i ubojica a, u strahu od pravde, možda je inscenirao vlastitu smrt!

Bio je majstor svjetla i sjene, slikar na čijim je platnima barok planuo u svoj svojoj neumjerenosti. Nedvojbeno je bio genij. Ali i prvorazredni nitkov. Michelangelo Merisi, po mjestu rođenja poznat kao Caravaggio (1571. – 1610.), djetinjstvo je proveo je u Milanu, gdje je njegov otac radio kao dekorater na dvoru vojvode Francesca Sforze. Grad je 1576. pogodila kuga, koja je u razmaku od samo nekoliko dana pokosila dječakovog oca, baku, djeda i ujaka.

Ispekavši zanat kod znamenitog slikara Simonea Petrazana, ambiciozni 18-godišnjak odlazi u Rim. Danju je slikao, a noći su bile posvećene pijančevanju, posjetima javnim kućama te uličnim makljažama. Bogati prelat Pandulfo Pucci, kardinalov brat, pružio mu je smještaj i hranu te ga potakuo da slika. Kad je momak obolio od kuge, prijatelji su ga ostavili u bolnici za siromašne, ne vjerujući da će ga ikad više vidjeti. Šest mjeseci je ležao među umirućima u smrdljivoj podzemnoj prostoriji, ali je preživio. Novi zaštitnik, kardinal Del Monte, prima ga na svoj dvor, premda mu ovaj donosi brojne neugodnosti. Kolegu koji se nepovoljno izrazio o njegovim djelima umalo je utamanio batinama, na odvjetnika koji se predugo zadržavao kod omiljene mu kurve nasrnuo je nožem, a odveć sporom konobaru bacio je tanjur s blanširanim artičokama u lice, što je izazvalo krvavu tučnjavu. Pod utjecajem moćnih mentora, sve tužbe su odbačene.

Sljedeći okršaj sa zakonom bit će puno ozbiljniji. Policijskom naredniku koji je ga je ispitivao zbog nekog ekscesa razbijena je glava. Iako su prijatelji potvrdili slikarevu priču da je nesretnom čovjeku pao komad stropa na glavu, policija im nije povjerovala, a Caravaggija su u ćeliji ispitivali vezanog uz gredu i bičevali. Slikarevi zabrinuti prijatelji vidjeli su samo jedno rješenje – bijeg. Potkupljena su dva čuvara, a Caravaggio je šmugnuo iz zatvora. Nije se opametio: za vrijeme igre slične tenisu, optužio je protivnika da vara te ga u bijesu ubio nožem. Osuđen na smrt, uspio je pobjeći iz Rima. Skončao je u lučkom gradu Porte Ercole, u kojem je čekao papinski oprost. Prema jednima, umro je zbog rane koja se inficirala; prema drugima, opljačkan je i ubijen. Kako njegovo tijelo nikad nije pronađeno, neki vjeruju da je inscenirao vlastitu smrt kako bi izbjegao suđenje!

Piše: Lucija Kapural

Komentari