Jedan, dva, cha cha cha: Prije nego što je postao majstor borilačkih vještina, Bruce Lee bio je – plesni šampion!

Korak naprijed, korak nazad, tri brza koraka ustranu. Jedan, dva, cha cha cha! Temperamentni cha cha cha, ples koji karakteriziraju izazovni pokreti kukovima i brojne varijacije, razvio se iz mamba. Četrdesetih godina prošlog stoljeća, mambo je osvojio Sjedinjene Američke Države, a kubanske charange, veliki plesni orkestri, svirale su po svim većim gradovima. Unatoč silnom entuzijazmu, mladi Amerikanci nisu uspijevali pohvatati konce toga izuzetno brzog i zahtjevnog plesa, pa je slavni kubanski skladatelj i violinist Enrique Jorrin, želeći udovoljiti publici, 1953. godine usporio ritam mamba. Tako je nastao cha cha cha, a kao mjesto njegovog rođenja najčešće se uzima čuveni njujorški klub “Palladium” (sjetite se dvojice zavodnika iz filma “Kraljevi mamba”, Armanda Assantea i Antonija Banderasa, čiji je životni san bio ući upravo u taj klub!).

Nakon Amerike, cha cha cha je osvojio Europu, a od 1961. godine je službeni dio natjecateljskih plesova u cijelom svijetu. Bio je popularan čak i Kini: mnogi to ne znaju, ali šampion Hong Konga u ovom plesu bio je tinejdžer po imenu – Bruce Lee! Kad je, sa sto dolara u džepu i snovima o glumačkoj karijeri u srcu, krenuo put Amerike, tijekom dugih dana provedenih na brodu putnike iz prve klase učio je plesati cha cha cha. Nakon što je postao slavan, izjavio je da gracioznost i lakoću kojom izvodi borilačke pokrete duguje upravo plesnom iskustvu.

O samom nazivu plesa postoji nekoliko teorija. Jedni tvrde da korijene vuče s Haitija, gdje se izvodio uz pratnju zvona koja su proizvodila šuškav zvuk “cha cha cha”. Drugi smatraju da je za naziv zaslužan zvuk cipela plesača koji izvode brzi trokorak. Postoji i legenda da je jedan od poznatih kubanskih plesača tako tepao svojoj djevojci Chaveli, dok bi senzualno uvijao bokovima na podiju.

Piše: Lucija Kapural


Komentari