Jecaji u napuštenoj umobolnici: Je li ovo mjesto prokleto?

Smrt, patnja i očaj duboko su isprepleteni s poviješću američkih umobolnica. Od kraja 18. stoljeća, te nevesele ustanove, u kojima su svakodnevicu dijelili mentalni bolesnici i najteži kriminalci, proširile su se po čitavoj zemlji. Tretmani koje su pacijenti dobivali bili su sve samo ne humani: lobotomije, okivanje za krevete – kasnije i elektrošokovi – dugo su bili uobičajena praksa. Možda najzloglasnija ustanova tog tipa bila je umobolnica “Ridges” u gradu Athensu. Monumentalno zdanje od opeke vrata je otvorilo u siječnju 1874. Dok je izvana izgledalo raskošno, u unutrašnjosti, daleko od očiju javnosti, odvijalo se psihičko i fizičko zlostavljanje. Puštanje krvi, “vodeni tretmani”, zamrzavanje i udarci u glavu bolesnika smatrani su uobičajenim terapeutskim metodama. Početan broj štićenika, njih dvjestotinjak, kroz nekoliko godina se udesetostručio, a pretrpanost je dovela do pogoršanja ionako katastrofalnih uvjeta. Godine 1993. bolnica je zauvijek zatvorena, a svi pacijenti prebačeni su u druge, prikladnije ustanove. Duhovi onih koji su izgubili život u Ridgesu, tvrde upućeni, i danas lutaju hodnicima napuštenog zdanja.

Neobična događanja počela su nekoliko dana prije Božića 1978. Tijekom  vizite, liječnici su primijetili da je krevet pacijentice Margaret Schilling prazan. Organizirana je potraga, ali ženi nije bilo ni traga ni glasa. Njeno truplo pronađeno je šest tjedana kasnije, u starom krilu zgrade koje se godinama nije koristilo. Nalazilo se u visokom stupnju raspadanja i potrbuške je ležalo na podu, pored odjeće koja je bila uredno posložena. Je li se Margaret jednostavno skinula gola i čekala smrt na ledenom podu? Ili ju je netko na to natjerao? Odgovori na ta pitanja nikad nisu pronađeni. Mrlja u obliku ljudskog tijela još danas je vidljiva na mjestu na kojem je ležala. Oni koji su imali hrabrosti posjetiti napuštenu umobolnicu, kunu se da se na prozoru sobe u kojoj je Margaret skončala svake noći pojavljuje obris ženskog lica, a iz zidova dopiru prigušeni jecaji. Vjerovat ćemo im  na riječ, jer doista to ne bismo htjeli provjeravati!

Piše: Lucija Kapural


Komentari