Je li zaista Tesla umro u velikom siromaštvu?

Već i golubovi na grani “znaju” da je slavni Nikola Tesla umro u velikom siromaštvu u nekakvom sobičku u nekom tamo hotelu u New Yorku. No je li tome doista tako ? U ovom članku želimo ovu konstataciju staviti pod znak upitnika, i rado bismo joj se više posvetili, ali to bi tražilo pravi istraživački rad, koji bi podrazumijevao i znatna sredstva i vrijeme, a to je ono što ovdje u Hrvatskoj nedostaje. Ako ništa drugo, možemo postavljati sasvim argumentirana pitanja.

Hotel New Yorker

Tesla je umro 7. siječnja 1943. u osamdeset šestoj godini u hotelu New Yorker u New Yorku. Iako je Tesla za života stekao bogatstvo zbog svojih altruističkih promišljanja bankrotirao je i ostatak života je proveo sa znatno manje novca nego što je to bio slučaj do tada. No, da li to znači da je živio u siromaštvu? Ne bismo se s time složili. Krenimo od mjesta boravka, Tesla je živio u hotelu koji je smješten na otoku Manhattan, kvartu koji je znatno skuplji od ostalih četvrti New Yorka, kako nekada tako i danas. Uz to Tesla je tamo živio dugi niz godina, točnije od 1933. do 1943. u sobama 3327 i 3328. Hotel koji je izabrao za svoj dom u posljednjim godinama života je bio najnaprednija zgrada na svijetu koja je imala ogroman generator, koji se nalazio nešto više od 20 m pod zemljom. U takvom hotelu boravak nije bio jeftin. Koliko bi prosječan Hrvat mogao živjeti u hotelu, a pri tome mislimo na hotel znatno nižeg standarda, pretpostavljamo nekoliko tjedana, a vjerujemo i znatno manje jer prosječnost je vrlo rastezljiv pojam.

Luksuzan hotel i poseban kuhar

O siromaštvu možemo govoriti samo s obzirom na to da je prije bankrota imao puno više novca i da je za njega to bi pad standarda, ali se o krajnjoj bijedi ne može nipošto govoriti. Kaže da je živio u malenom sobičku, no zapravo je živio u dvije spojene sobe. Riječ je o sobama koje su uređene u art déco stilu, popularnom stilu perioda kada je hotel otvoren 1930. godine. Soba se nalazila na 33. katu hotela i imala je prekrasan pogled na Manhattan. Sobe su spojene na njegov zahtjev, i ovdje je upitno koji bi si to siromašak mogao priuštiti. Uz to hotel je imao svoju bolnicu, klizalište i koješta drugo, no Teslu to nije zanimalo i volio je više šetati parkovima. Živio je skromno i usamljeno jer je tako želio.  Zapravo kažu da je pred kraj života bio vegetarijanac što znači da je živio na mlijeku, kruhu, povrtnim sokovima i vodi, a sva jela mu je spravljao poseban kuhar, što ide u prilog tome da nije bio tako jadan kako ga se želi patetično prikazati. Soba se iznajmljuje danas po regularnoj cijeni od 200 dolara po jednoj noći.


Tijelo pronalazi sobarica

Tesla je umro sam, a tijelo mu je na podu u večernjim satima pronašla sobarica Alice Monaghan, koja je ignorirala znak “ne uznemiravaj”, a koji se nalazi na vratima hotela već dva dana. Upravo je tako dugo neuklanjanje znaka nagnalo sobaricu da u nju uđe. Teslino tijelo odneseno je u pogrebno poduzeće gdje je izrađena njegova posmrtna maska, a koja je danas izložena u Muzeju Nikole Tesle. Dva dana nakon toga FBI je naredio Odjelu za imovinu stranaca da zaplijeni njegove stvari , iako je Tesla u međuvremenu postao američki državljanin i sav svoj rad je dao na korištenje američkoj vladi. Sve njegove stvari su prevezene u skladište na Manhattanu s naznakom Ured za imovinu stranaca. Njegovu je imovinu kasnije pregledao John G. Trump, poznati inženjer elektrotehnike koji je radio kao pomoćnik u Nacionalnom odboru za istraživanje obrane, a koji je zaključio da ništa od onoga što je tamo nađeno ne predstavlja prijetnju ukoliko bi i došlo u tuđe ruke, kao i da su njegovi zadnji spisi velikim dijelom spekulativnog i filozofskog karaktera. Tijelo mu je kasnije kremirano.

Čudan pristup životima slavnih osoba

Nismo sigurni zašto ljudi žele nečije živote prikazati lošijim nego što su uistinu bili. Tesla je solidno živio krajem svog života. U elitnom kvartu, u najmodernijoj zgradi vremena u kojem je hotel izgrađen, sa svim pogodnostima od vlastitog kuhara do liječnika koji mu je uvijek bio dostupan, dakle sve samo ne na rubu siromaštva. Donekle sličan primjer nalazimo i kod Zagorke, no ona je i sama poticala takvo stajalište i dakako nije živjela tako dobro kao Tesla, ali daleko od toga da je bila siromašna. Nadamo se da će se netko ozbiljnije prihvatiti ove tematike i prepraviti malo već prežvakane činjenice koje “ne drže vodu”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari