Je li George III. doista bio lud?

George III. iz kuće Hanover vladao je Velikom Britanijom i Irskom od 1760. do 1820., što ga čini britanskim kraljem s najduljom vladavinom. Iako su njegovu vladavinu obilježila mnoga pozitivna postignuća na polju kulture, znanosti, geografskih otkrića i gospodarstva, ostao je zapamćen po tri stvari – njegovom neuspjelom pokušaju da ojača vlast monarha naspram parlamenta, gubitku u Američkom ratu za nezavisnost te reputaciji luđaka.

Već u kraljevoj mladosti zabilježeni su iznenadni napadaji bolova, koji su u zreloj dobi bili praćeni halucinacijama i neizazvanom agresijom prema liječnicima, dvorjanima i članovima obitelji. Simptomi su postali znatno gori nakon britanskog poraza u Američkom ratu za nezavisnost, do te mjere da je kralj od 1788. do 1789., 1801. i 1804. većinu vremena bio nesposoban obnašati dužnost, a 1810. postao je potpuno neuračunljiv i slijep, a zatim i gluh.

1. tvrdnja

Neki znanstvenici poput I. Macalpine i R. Hunter tvrde da je George III. bolovao od porfirije, genetskog poremećaja krvi čiji simptomi uključuju bolove u mišićima i trbuhu, delirij te purpurnu mokraću. Ova je teorija popularizirana u kazališnoj drami Alana Bennetta The Madness of George III, koja je kasnije adaptirana u film s Nigelom Hawthorneom u glavnoj ulozi.

2. tvrdnja

Znanstvenici P. Garrard i V. Rentoumi sa Sveučilišta u Londonu zaključili su na temelju analize kraljevih dopisa se da je George III. doista patio od duševne bolesti. Smatraju da je bolovao od bipolarnog (manično-depresivnog) poremećaja, što je vidljivo po tome što bi mu u maničnoj fazi stil pisanja postao znatno drugačiji, s mnogo duljim rečenicama i ekspresivnijim načinom izražavanja.

3. tvrdnja

Jedan od razloga zašto je pitanje Georgovog ludila i danas kontroverzno je to što je porfirija nasljedna bolest, što bi značilo da su svi članovi britanske kraljevske obitelji potencijalno patili od te bolesti. S druge strane, ako kralj nije bio fizički bolestan, to bi značilo da je pripadnik kraljevske dinastije bolovao od duševne bolesti, što bi moglo navući stigmu na cijelu obitelj.

Piše: Boris Blažina

Komentari