Je li Dorothy Eady bila reinkarnacija staroegipatske svećenice ili slučaj za psihijatriju?

Život Dorothy Louise Eady i danas je tema brojnih članaka i televizijskih emisija. Ova je žena rođena u Engleskoj početkom 20. stoljeća. U dobi od samo tri godina pala je niz sube i zadobila teške ozljede zbog čega je proglašena mrtvom. Kada je liječnik kasnije pregledavao tijelo shvatio je da je dao pogrešnu procjenu, i da je dijete živo. Iako je fizički Dorothy bila dobro, više nije bila ista. Počela je tražiti da je vrate kući, ali je istovremeno počela pričati sa stranim naglaskom.

Otkriće doma

Nakon što su je roditelji odveli u posjet Britanskom muzeju, promatrajući fotografiju Setijeva hrama u postavu Novog Kraljevsta povikala je: “Tamo je moj dom!”. No, iznenadilo ju je što nije bio vrtova u okolici ruševnog starog hrama. Hram je pripadao Setiju I., ocu Ramzesa Velikog. Tvrdila je da je ona zapravo Bentreshyt, staroegipatska svećenica koje ja počinila samoubojstvo zbog ljubavnika. Nakon toga često se vraćala u Britanski muzej gdje je upoznala egiptologa E. A. Wallis Budgea koji ju je potaknuo na proučavanje hijeroglifa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata preselila se u kuću svoje bake u Sussexu. Ondje je proučavala povijest Egipta u javnoj knjižnici Eastbourne. Zbog svog čudnog ponašanja, učestalih noćnih mora više puta je završila na psihijatriji. Znamo sada ćete reći da je bila luda, no obično se bojimo nepoznatog pa smo skloni sve što ne možemo objasniti proglasiti nenormalnim. Idemo dalje s pričom, pa ćete vidjeti da ona postaje sve neobičnija. Kasnije je upisala Plymouth Art School i tu je započela skupljati egipatske antikvitete, naravno one koji su se prodavali po prihvatljivoj cijeni. Ta odluka pohađanja umjetničke škole se pokazala dobrom za njenu budućnost.

Susret s Horusom(?!)


U dvadeset i sedmoj godini počela je raditi u Londonu za neki egipatski časopis. U tom je razdoblju upoznala egipatskog studenta Emana Abdela Meguida s kojim se nastavila dopisivati i nakon što se on vratio kući. Kasnije ju je Meguid zaprosio te je ona otišla u Egipat. Prilikom dolaska je kleknula i poljubila zemlju radujući se povratka kući, a u Egiptu  je ostala do svoje smrti. Uskoro im se rodio sin kojem je dala ime Seti, zbog čega su je nazivali Omm Sety ili majka Setija. Tijekom tog razdoblja imala je, navodno, ukazanja i noćne posjete egipatskog božanstva Horusa, koje joj je kroz epizode automatskog pisanja ispričao njen cijeli prošli život. Prema toj priči ona je bila skromnog podrijetla i kada joj je umrla majka, otac ju je smjestio u hram. U dvanaestoj godini, Velika svećenica hrama ju je upitala želi li otići u svijet i živjeti normalnim životom ili postati svećenicom. Odlučila se za drugu opciju te je položila zavjete. Jednog dana ju je u hramu posjetio sam Seti I., i malo-po malo postali su ljubavnici. Kada je zatrudnjela i velikoj svećenici povjerila što se dogodilo, ova joj je dala do znanja da bi sve to moglo završiti na sudu, a nakon kojega joj sigurno slijedi smrtna kazna. Ne želeći se izložiti javnom skandalu ona je počinila samoubojstvo.

Raspad braka i život poslije

Dorothyn brak se uskoro raspao, a muž joj je kao učitelj engleskog preuzeo posao u Iraku dok je sin Seti ostao s njom. Preselila se u selo Nazlet El-Samman, u blizini piramida gdje je upoznala egipatskog arheologa Selima Hassana iz Odjela za antikvitete koji ju je zaposlio kao svoju tajnicu i crtačicu. Tijekom radova oko piramida postala je predmetom seoskih ogovaranja jer je redovito molila i prinosila žrtve Horusu. Radila je na platou Gize gdje je pomagala Hassanu, koji joj se u svojih deset svezaka o piramidama Gize zahvalio na uređivanju, crtanju, indeksiranju i lekturi tekstova. Nakon smrti svog poslodavca Hasana zapolio ju je njegov nasljednik Ahmed Fakhry. S njim je radila na istraživanju piramida u Dahšuru. Kada je njihov posao prekinut ostala je bez posla. Nakon toga se popela na vrh Velike piramide i pitala Ozirisa za smjer kojim putem ići dalje. Ubrzo joj je Ahmed Fakhry ponudio dvije opcije posla: jedan u Abydosu kao crtačice, naravno, loše plaćen i drugi u uredu za evidenciju nalaza u Kairu, dobro plaćen. Znate za što se odlučila, a što je prema njenim riječima, bilo u skladu s Horusovim savjetom. Prilikom dolaska u hram u Abydosu njen šef ju je testirao u nekoliko navrata kako bi je uhvatio u nepoznavanju hrama i nadao se da će ju uloviti u neznanju, ali nije uspio na svoje čudo. U Abydosu je sve impresionirala svojim snalaženjem u hramskom kompleksu i u prevođenju hijeroglifa. Cijelo je vrijeme tvrdila da je hram u Abydosu onaj u kojem je boravila tijekom svog prošlog života, inzistirajući na vrtu kao najljepšem dijelu hramskog kompleksa. Kasnije je pomogla u točnom lociranju vrta i sve ono što su pronašli na tom mjestu odgovaralo je njenim ranijim tvrdnjama. Navodno si je i ured smjestila u jednoj od hramskih prostorija.

Kobra kao ljubimac

Tijekom boravka u Abydosu sprijateljila se s kobrom na užas svih prisutnih, a držala ju je u svom improviziranom uredu u sklopu hrama. Hram Setija je opisala kao vremeplov gdje prošlost postaje sadašnjost, a moderni um ima poteškoća s razumijevanjem svijeta u kojem je magija opće prihvaćena. Najveći dio svog radnog vijeka posvetila je pogrebnim obredima starih Egipćana. U svojim šezdesetim dobila je iznimno dozvolu da nastavi s radom. Nakon umirovljenja, dobila je mirovinu od 30 dolara te je nastavila honorarno raditi kao savjetnica Odjela za antikvitete vodeći turiste oko hrama Setija. Početkom sedamdesetih 20. stoljeća doživjela je lakši srčani udar. Tada se preselila u jednostavnu kuću izgrađenu od blata, koju je za nju izgradio sin čuvara hrama Setija, a u kojoj je proživjela svoje posljednje godine života. Tu ju je navodno prvi i zadnji puta posjetio Seti I. koji joj je ispričao svoj susret s istoimenim bogom, a koji je u sebi sjedinjavao sve okrutno i zlo.

Znanje bez odredivih izvora

Njezina su sjećanja bila toliko uvjerljiva da je zadobila povjerenje arheologa, ali i drugih uglednih ljudi s kojima je radila na istraživanju drevne prošlosti. Carl Sagan smatrao je Omm Sety “živom, inteligentnom, predanom ženom koja je dala pravi doprinos egiptologiji.” Na svakom je od nas da njezine priče okarakterizira kao činjenicu ili fikciju, no njena postignuća i znanja čine ovaj slučaj jedinstvenim. Imala je znanje za koje nije bilo odredivih izvora. Egiptolog William Murnane s Orijentalnog instituta izjavio je jednom prigodom: “Uvijek je bilo zadovoljstvo biti s njom i slušati što god je rekla… stvarno je nisi mogao shvatiti ništa osim ozbiljno.”

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari