Nakon što je 1799. preuzeo vlast, Napoleon Bonaparte je u naoko nezaustavljivom maršu zauzimao zemlju za zemljom, da bi zagospodario većim dijelom Europe. Prekretnicu Napoleonskih ratova označila je zlokobna invazija na Rusiju. “Došao sam jednom i za sva vremena obračunati se s barbarima sa sjevera”, pompozno je najavio savjetnicima. “Mač je sada izvučen. Moramo ih odbaciti daleko na led kako sljedećih dvadeset pet godina ne bi došli u napast baviti se poslovima civilizirane Europe”, bahatio se. To će vrlo skupo platiti. Dana 24. lipnja 1812. godine, maleni Korzikanac otpočeo je ono što je smatrao još jednim od svojih slavnih pohoda. U napad na tu golemu zemlju krenuo je s 685.000 vojnika, odnosno najvećom vojnom silom koju je Europa dotad vidjela. Invazija je započela prijelazom tzv. Velike armije preko rijeke Njemen, koja je predstavljala granicu Ruskog Carstva. Francuzi su isprva brzo napredovali, no susreli su se s nečim s čime se nisu znali nositi. Rusi su im se, naime, suprotstavili strategijom izbjegavanja velikih bitaka i taktikom spržene zemlje: kako su se povlačili, uništili bi sve moguće izvore hrane i opskrbnog materijala. Napoleonovi vojnici, isprva puni žara, vrlo su brzo shvatili što znači gladovati na ruskoj zimi.
Kampanja je potrajala do prosinca te godine. Premda je francuski vojskovođa uspio zauzeti rusku prijestolnicu, sablasno ispražnjenu, njegove trupe nalazile su se u stravičnom stanju – desetkovane, pregladnjele, iscrpljene teškim bolestima i nametnicima… Većina konja već je bila ubijena, da bi se nahranile trupe, a kružile su priče o vojnicima koji su ulazili u mrtve životinje kako bi se zagrijali ili postavljali mrtva tijela suboraca na prozore da posluže kao izolacija od hladnoće. Bez konja, francuska konjica je prestala postojati. Da stvar bude gora, broj vojnika stalno se osipao zbog dezerterstva, koje je mnogima predstavljalo jedinu nadu za preživljavanje. Sjedeći na pepelu spaljenoga grada, ali bez ruske kapitulacije, Napoleon nije imao druge nego narediti povlačenje. Kad su posljednje francuske trupe napustile rusko tlo, preostalo je nepunih 27.000 vojnika sposobnih za borbu. Drugim riječima, tijekom nepunih šest mjeseci živote je izgubilo više od 400.000 vojnika, a preko 100.000 ih je zarobljeno.
Ruska pobjeda nad francuskom vojskom predstavljala je veliki udar Napoleonovim ambicijama o dominaciji u Europi. Domovinski rat, kako su ovaj sukob nazivali Rusi, za njih je predstavljao simbol jačanja nacionalnog identiteta a, prvi put s jasnoćom, svijet je otkrio da Napoleon nije nepobjediv. Premda većina povjesničara hvali mudru taktiku generala Mihaila Kutuzova, vrhovnog zapovjednika ruske vojske, za Napoleonov poraz dijelom je bila kriva i neadekvatna oprema francuske vojske. Neki smatraju da je jedan od uzroka poraza bilo i to što su gumbi na francuskim uniformama bili izrađeni od kositra, materijala koji se na stravičnoj ruskoj zimi doslovce raspao u prah, ostavljajući tijela vojnika izložena elementima!
Piše: Lucija Kapural
