Ivana Orleanska modna ikona feminizma

O Ivani smo već dosta pisali, ali danas ćemo je razmotriti na nov način. Svi je poznaju kao sveticu, ali kao ikonu stila malo tko. Ukoliko vas zanima utjecaj Ivane Orleanske na modu 20. i  još više 21. st., pročitajte što smo danas za Vas pripremili.

Kako je Ivana izgledala?

Prema pojedinoj sačuvanoj i oskudnoj dokumentaciji Ivana je imala taman ten, tamne oči i kratku crnu kosu. Bila je mišićava i niska, današnjim rječnikom rekli bi da je imala visinu koja se obično naziva “metar i žilet”, odnosno visinu od 1 m i 50 cm. Postoji nekoliko pouzdanih podataka o njenom odijevanju pa je tako poznato da se odijevala u odjeću koja se nije mogla lako skinuti s tijela ne bi li spriječila silovanja, koja su u ono vrijeme bila svakodnevica.  Naime, Ivana nije skrivala da je žena, što su mnoge legendarne svetice činile i za koje se moglo reći da su promicale, u uvjetnom smislu, tranvestitizam. Ivana kroz svoj stil koji je ujedinjavao mušku odjeću i prirodnu ženstvenost postala je uzor kasnijeg feminističkog pokreta, koji je popularizirao važnost ženske emancipacije u raznim oblicima.

Krivi put filmske industrije


Ivana je svojim izgledom i karizmom postala učestao motiv ne samo književnosti već i umjetnosti. Insipirirala je brojne modne dizajnere, fotografe i utjecala na modu kako u odjeći tako i frizuri, osobito u zadnjih stotinjak godina. U najpoznatijoj filmskoj adaptaciji o njenom životu nazvanoj “Ivana Orelanska” u kojoj glavnu ulogu ima Milla Jovovich prikazana je kao kao androgina plavokosa i plavooka djevojka dok prema raspoloživim, istina malobrojnim, podacima čini se da je bila sasvim suprotan tip žene u odnosu na Millu. Tako je, čini se, bila niska i imala jaču muskulaturu, što znači da nije odgovarala androgenom idolu kakvim se obično prikazuje. Filmska industrija nas opet odvodi na krivi put prilagođavanjem nekadašnjih realiteta sa suvremenim standardima ljepote utemeljenim na hollwoodskim mjerilima. U kasnom srednjem vijeku dominiralo je katoličko učenje prema kojem žena ne smije nositi odjeću koja je namijenjena muškarcima. No, za razliku od svetica koje su se prerušavale u muškarce Ivana nije skrivala svoj spol, odnosno svoju ženstvenost.

Zagovornica muškog stila

Ivana je bila zagorovnica muškog stila odijevanja, što je bilo u skladu s njezinom ulogom žene ratnice. Odjeća koju je nosila bila je u duhu odijevanja vitezova njezinog vremena. Ona je bila neslužbena insipracija za kostimološki institut Met Gala koji svake godine prikuplja sredstva u korist “Muzeja umjetnosti Metropolitan” u New Yorku, a koji je 2017. godine održao izložbu pod nazivom “Nebeska tijela: moda i katolička mašta”. Zendaya Maree, američka glumica i pjevačica stigla je u Vershacijevoj kreaciji inspiriranoj Ivanom Orelanskom. No, njezin utjecaj je bio vidljiv i kod drugih dizajnere poput Alexandra McQuina, Jeana Paula Gaultiera… Unatoč svojoj tragičnoj sudbini sjećanje na nju živi na određeni način u našoj svakodnevici i izvan crkvenih prostora, primjerice u modnom izričaju. Spomenuta izložba je bila “obojena” vatikanskim bojama odnosno žutom i bijelom ili zlatom i srebrom, što su boje vatikanske zastave. Osim spomenutih boja bilo je tu dosta detalja inspiriranih poviješću vezanom uz Ivanu poput križeva, vitraža i drugih pojedinosti.  Pretpostavlja se da je Ivana imala kratku ravno podrezanu kosu, koju su nosili vitezovi onog vremena, a to je bila prethodnica onoga što nazivamo danas bob frizurom.

Bob frizura

Firzuru je popularizirao 1909. frizer Antoine iz Pariza koji je izjavio da je ona nastala pod utjecajem Ivane Orelanske. Nema dokaza da je takvu frizuru nosila Ivana. Ikona ovog stila u 20. st. bila je Coco Chanel koja je napravila bob frizuru, kažu, nakon što je spalila dugu kosu u blizini štednjaka.

Ivana Orelanska je kao žena ispred svog vremena ušla u svijet namijenjen isključivo muškarcima, izabrala je svoj stil u kojem se dobro osjećala, ali pri tome nikada nije skrivala svoju žensku stranu i na taj način je postala jedna od “krojačica” feminizma, pokreta koji će se javiti nekoliko stoljeća kasnije, i koji će se pobuniti protiv do tada sveprisutne marginalizacije žena.

 

Piše:  Sonja Kirchoffer

Komentari