Istina o Tutankhamonu: Ne, nije bio ubijen i ne postoji njegovo prokletstvo!

Od davne 1922. godine, kad je njegovu grobnicu u Dolini kraljeva kraj Luksora otkrio engleski egiptolog Howard Carter, Tutankhamon ne prestaje golicati našu znatiželju. Uz faraona XVIII. dinastije, koji je Egiptom vladao od 1345. do 1337. godine prije Krista, vežu se, naime, brojne legende, poput one o njegovu prokletstvu. Pročitajte zanimljivosti o dječaku-kralju koje smo za vas prikupili te doznajte koliko u tim pričama ima istine!

1. Za razliku od ostalih faraonskih grobnica, Tutankhamonova je bila gotovo netaknuta od strane pljačkaša, a upravio u toj činjenici leži njena golema važnost za poznavanje materijalne kulture drevnog Egipta. Bila je uklesana u stijeni: iz hodnika se ulazilo u predsoblje, a iz njega u dvoranu oslikanu prizorima iz zagrobnoga života. Faraonova mumija, polegnuta u sarkofag od čistog zlata težak 110 kilograma, bila je ukrašena bogatim nakitom i imala je zlatnu masku na licu. Osim nakita, u grobnici je pronađeno mnoštvo dragocjenih artefakata, poput zlatnog prijestolja, alabasternih posuda, pozlaćenih štapova, bodeža od meteorskog željeza, puhaćih instrumenata, ceremonijalnih kreveta i bojnih kola.

2. DNK analiza pokazala je da je Tutankhamon bio produkt incesta između faraona Ekhnatona i jedne od njegovih sestara. To nikoga nije iznenadilo: incest je, naime, bio široko rasprostranjen među vladarima starog Egipta. Gledajući sebe kao potomke bogova, na taj su način pokušavali održati čistu krvnu liniju. Stručnjaci smatraju da je ovaj trend doprinio razvoju urođenih defekata, poput Turankhamonova rascijepljenog nepca.

3. Tutankhamon je na prijestolje zasjeo kao devetogodišnjak, nakon očeve iznenadne smrti. Dječaka su ubrzo oženili za njegovu stariju polusestru Ankhsenamon. Budući da je monoteistička religijska revolucija njegova oca ostavila Egipat u kaosu, tako mladi faraon nije mogao imati nikakav zbiljski autoritet. Bio je igračka u rukama moćnog svećenstva, kojemu je glavni cilj bio povratak stare, politeističke religije.

4. Tutankhamon je živio samo osamnaest godina, a oko uzroka njegove smrti dugo su se vodile polemike u redovima znanstvenika. Budući da su na njegovoj lubanji pronađena oštećenja, mnogi su spekulirali da je ubijen, možda po nalogu visokih svećenika. Drugi su pak iznijeli tezu da su ozljede u području lubanje posljedica nesreće, primjerice, pada s kočije. Novije analize vode pak prema zaključku da je faraon umro prirodnom smrću. Visok samo 165 centimetara i krhke građe, bio je iznimno slabog zdravlja. Studija je 2005.  pokazala da je Tutankhamon slomio lijevu nogu te da se rana inficirala neposredno prije njegove smrti, pa se vjeruje da je to pravi uzrok preranog odlaska vladara-dječaka. Postoji i teorija da je faraon umro od malarije. A što je s ozljedama glave? Znanstvenici danas tvrde da su nastale prilikom balzamiranja !

5. Mumija je ostala slabo očuvana, za što je dijelom krivo nestručno izvršeno balzamiranje, a dijelom Carterova neopreznost. Englez je, naime, mumiju razrezao na dijelove kako bi je lakše izvadio iz sarkofaga.

6. Godine 1968., profesor anatomije R. G. Harrison najpoznatiju egipatsku mumiju podvrgnuo je rendgenskom snimanju, nakon čega je uzeo djelić faraonove kože i stavio ga u kuvertu. Tkivo je proslijedio antropologu Robertu Connolyju, koji je, kako bi utvrdio Tutankhamonovu krvnu grupu, razvio inventivnu tehnologiju: pročistio je stanice mumije i promiješao ih s ljudskom krvlju. Pokazalo se da je Tutankhamon bio u krvnom srodstvu s faraonom čija je mumija pronađena u blizini. Dijelovi uzorka koji je Connolly testirao i danas se nalaze u ladici znanstvenikova radnog stola.

7. Priča o Tutankhamonovu prokletstvu izmišljotina je engleskih medija. Evo kako je nastala! Poznato je da je Carterov podvig financirao George Herbert, peti lord od Carnarvona. Četiri mjeseca kasnije, Herbert je preminuo od trovanja nakon što ga je ugrizao zaraženi komarac, a neki novinar napisao je da je aristokrat pao kao žrtva mumijine kletve, uklesane iznad njezina groba: “Neka je proklet onaj tko ometa mir kraljeva!” Novinari su se nakon toga raspisali o brojnim žrtvama povezanim s ekspedicijom, no kasnije se pokazalo da je riječ o plodu njihove mašte. Uostalom, sam Carter je poživio punih sedamnaest godina nakon svoga najvećeg otkrića!

Piše: Lucija Kapural

Komentari