Priča o Hrvatu Joeu Magarcu dio je američkih lokalnih legendi koju je u javnost 1931. iznio pisac i glumac Owen Francis. Joe Magarac bio je imigrantski radnik Pittsburgovske tvorice čelika, nadljuskih snaga, rođen u planini bogatoj željeznom rudom. Načinjen i sam od čelika, bio je u stanju proizvesti 2000 tona čelika dnevno bez rukavica i alata i vrijedio je kao 29-ero radnika. Bio je visok preko dva metra, a u jednom gutljaju mogao je popiti do četiri litre vode. Opisivan je kako miješa ogromne kante rastaljenog metala golim rukama te kako je s lakoćom pravio tračnice oblikujući šipke svojim „moćnim“ prstima. Prema legendi radio je cijeli dan tijekom cijele godine. Mještanin Steve Mestrovich ponudio je ruku svoje kćeri Mary najsnažnijem radniku, ali je Joe pobjedivši odbio ponudu tvrdeći da bi ga žena ometala u radu. Bio je na glasu kao plemenit i dobra srca, pa je tako neprestano spašavao kolege od nesreća i ozlijeda. Kako zbog njegove produktivnosti oni ne bi izgubili posao, Joe se žrtvovao tako što se njegovo tijelo otopilo i pomiješalo s čelikom. Ipak, prema nekim verzijama on je još uvijek živ.
Nema sumnje da je ovaj lik povezan s Hrvatskom jer se u američkim izvorima riječ magarac eksplicito objašnjava kao hrvatska riječ koja označava tu životinju. Izgledno je da se inspiracija za legendu našla u stvarnoj osobi koja je kao hrvatski imigrant radila u američkoj tvornici. Pretpostavlja se da je lokalni novinar u razgovoru zamijenio izraz magarac za prezime radnika, te se vjeruje da se za njega govorilo da radi kao magarac. Njegov se lik koristio u reklami za tvrtku osiguranja John Hancock, dio je vitraža u sjedištu udruge Ujedinjenih čeličara Amerike, a ekranizirao ga je Disney te je inspiracija za dječju priču pisca Irwina Shapira.
Piše: Klara Capan