Hokus, pokus: Čovjek koji je proniknuo u tajnu magnetizma

Ime Williama Gilberta (1544. – 1603.) možda nije razvikano kao ono Johannesa Keplera, Galilea Galileija i Otta von Guerickea, no upravo on je na spomenutu trojku izvršio presudan utjecaj. Tko je bio čovjek čije je ime nosila stara jedinica magnetskog napona? Bogatstvo i veze bili su više-manje preduvjet za bavljenje znanošću u Engleskoj 16. stoljeća a Gilbert, sin utjecajna suca, imao je jedno i drugo. Zahvaljujući očevoj “žnori”, s nepunih petnaest postao je ponosni student medicine Sveučilišta Cambridge. Liječnikom je postao u dvadeset petoj, a premda mu je taj posao omogućio lagodan život, Gilbertova zbiljska strast ležala je negdje drugdje. Literaturu iz područja fizike gutao je otkako je naučio čitati, a osobito je bio opčinjen magnetizmom. Upravo zbog njegovih brojnih eksperimenata s magnetima (empirijska metoda ranije nije bila hit među učenjacima!), o njemu možemo pričati kao o prvom znanstveniku u modernom smislu riječi.

Gilbert je utvrdio kako se još u antičkoj Grčkoj znalo da jantar, nakon trljanja, privlači lagane predmete, poput perja, komadića slame ili papira. Antički znanstvenici smatrali su kako ova vrsta smole privlači predmete zato što je vruća, što je Gilbert odlučio provjeriti. Bez prethodnog trljanja, zagrijao je komad jantara kako bi doznao hoće li privući sitne čestice. Nije ih privukao. Zaključak? Grci pojma nemaju: predmete ne privlači toplina nego neka nevidljiva sila. Danas je nazivamo statičkim elektricitetom.

Empirijskom testu podvrgnuo je i vjerovanje da magneti gube magnetizam u doticaju s češnjakom. Zanimljivo, ova besmislica se stoljećima uzimala kao znanstvena činjenica, a da se nitko nije sjetio provjeriti je li tome doista tako. Gilbert je, ne budi lijen, prerezao glavicu češnjaka napola te njome trljao po magnetu dok ga ruka nije zaboljela. Zaključak? Magnet ostaje magnetičan sve i da ga “napadnemo” sa sto češnjeva. Iz današnje perspektive, Gilbertovi pokusi nekome će se učiniti banalnima, no ono gdje leži njegova važnost jest činjenica da NITKO prije njega nije shvatio da se znanost stvara tako da se svaka teorija ispita pomoću eksperimenta. Nadalje, Gilbert nije ostao kod pokusa “za malu djecu”. Napravio je magnete u obliku kugle te upotrebom tankih magnetnih igala mjerio magnetizam oko njih. Otkrio je da je način na koji se igle okreću u različitim smjerovima na različitim mjestima oko tih magnetskih sfera jednak načinu na koji se igla kompasa okreće u različitim smjerovima na različitim mjestima na Zemlji. Drugim riječima, otkrio je da se naš planet ponaša kao veliki magnet, a čak je uveo pojmove sjeverni i južni pol za suprotne krajeve tog magneta.

Piše: Lucija Kapural

 

Komentari