Hod po rubu: Sluđen od droge, legendarni pjevač zavukao se u špilju kako bi ondje umro!

Tijekom karijere koja je trajala pet desetljeća, legendarni “čovjek u crnom” prodao je više od pedeset milijuna ploča. Pola je života proveo na turnejama, a nastupio je čak i u Vijetnamu – za vrijeme rata! Baš kao što kaže jedna njegova pjesma, bio je svugdje, od zatvora do Bijele kuće, a svaki izlazak na pozornicu popratio bi riječima: “Hello, I’m Johnny Cash”. Rođen je 1932. u Kingslandu u Arkansasu, kao četvrto od sedmero djece siromašne obitelji. Otac, radnik na željeznici, jedva je prehranjivao djecu, sve dok Rooseveltov New Deal nije omogućio da Cashovi postanu zadrugari. Uselili su u veću kuću, ali su zauzvrat morali obrađivati nepregledna polja pamuka. Iako je imao krvave žuljeve od rada, John je bio veseo dječak… Sve dok mu obožavani brat nije stradao u jezivoj nesreći: u pilani u kojoj je radio, pao je pod zupce stroja koji ga je napola prerezao. Bratovo umiranje u mukama gotovo je uništilo jedanaestogodišnjaka. Osjećao se krivim, budući da je u trenutku nesreće bezbrižno sjedio uz rijeku i pecao. Za njegov oporavak, ali i glazbeno usmjerenje, najzaslužnija je majka, koja ga je naučila svirati gitaru.

Nakon što se oženio s Vivian Liberto, ljubavi iz srednjoškolskih dana, preselio se u Memphis, gdje se zaposlio kao prodavač. Želeći snimiti gospel album, otišao je na audiciju kod Sama Phillipsa, jednog od tada najutjecajnijih producenata. Kako je ideja o snimanju pobožne glazbe u vrijeme kad je Elvis Presley svojim kukovima bacao Ameriku u trans bila neobična, Phillips ga je odbio: “Mali, pođi kući, neko vrijeme griješi, pa se vrati!” Cash se vratio nakon godinu dana, s dvije autorske pjesme. “Zašto mi odmah nisi rekao da si genij?” uskliknuo je Phillips prije nego što je “malom” ponudio ugovor. Već prvim singlom postiže uspjeh, a Phillips, koji je u tihom momku počeo gledati sina, nagovorio ga je da se potpiše u deminutivu, kao Johnny. Taj tihi mladić napisao je vjerojatno najmračnije stihove u povijesti glazbe: one iz pjesme “Folsom Prison Blues”, u kojoj kaže kako je ubio čovjeka samo da ga vidi kako umire. Život s mračnom stranom itekako je poznavao.

U vrijeme kad je prvi milijunski hit, “I Walk The Line”, okupirao vrh glazbenih ljestvica, već je bio zaglibio u alkohol, a supruzi, kojoj je pjesma posvećena, redovito je nabijao rogove. Koncem pedesetih, kad je već bio jedan od najpopularnijih country izvođača, počeo je eksperimentirati s amfetaminima, a do sredine šezdesetih bio je teški narkoman s kaznenim dosjeom zbog krijumčarenja droge preko američko-meksičke granice u koferu za gitaru, paleži i uništavanja hotelskih soba. Izgubivši strpljenje, Vivian je podnijela zahtjev za razvod. Nije mario: njegovo srce ionako je zarobila druga, kantautorica June Carter. Upravo ona će napisati riječi jednog od najvećih Cashovih hitova, pjesme “Ring of Fire”. Pjevač se nije smirio ni nakon vjenčanja s ljubavi svoga života. Godine 1967., nakon što se danima besciljno vozikao, zavukao se u špilju kako bi ondje umro. Puzao je sve dublje, dok se nije našao u potpunom mraku… Tada je osjetio dubok mir i shvatio da ga Bog nije napustio. Izišavši iz pećine, odlučio je promijeniti život. S June je proveo trideset pet sretnih godina. Ova je preminula u dobi od sedamdeset tri godine, nakon operacije srca. “Bez nje ne mogu dalje!” rekao je Cash. Bio je u pravu – živio je još nepuna četiri mjeseca.

Piše: Lucija Kapural

Komentari