Hercule Poirot 17. stoljeća: Jeste li znali da je Isaac Newton bio sjajan detektiv?

U povijesnim knjigama ste o Isaacu Newtonu mogli čitati kao o ingenioznom fizičaru, matematičaru i astronomu, jednom od najvećih znanstvenih umova svih vremena. Zacijelo znate da je utemeljio klasičnu mehaniku, teoriju gravitacije i čestičnu teoriju svjetlosti te, neovisno o Leibnizu, razvio diferencijalni i integralni račun; da su po njemu nazvani mjerna jedinica za silu te krateri na Mjesecu i Marsu; vjerojatno ćete s lakoćom izrecitirati njegova tri zakona gibanja, a možda vam je poznato i da je riječ o prvom čovjeku koji je zbog znanstvenih postignuća proglašen vitezom. Uvjereni smo, međutim, da u stručnoj literaturi niste naišli na podatak da se sa zapaženim uspjehom bavio i – detektivskim poslom!

Koncem 17. stoljeća, Engleskoj se, zbog skupog rata s Francuskom, smiješio ekonomski kolaps. Mnoge su strane zemlje odbijale primiti britanske kovanice, budući da je svaka četvrta bila krivotvorena. Zbog primitivne tehnike kovanja novca, posao je falsifikatorima bio olakšan, a premda se njihova rabota kažnjavala vješanjem, u kriznim vremenima sve više se ljudi bavilo ovom granom kriminala. Nakon što je napustio akademiju zbog bolje plaćenog posla, onog upravitelja Kraljevske kovanice novca, Newton je upregnuo male sive stanice ne bi li dokučio kako se krivotvoreni novac pojavljuje na tržištu. Organizirao je mrežu plaćenih doušnika, koji su krivotvoritelje tražili po opasnim londonskim četvrtima, zloglasnim krčmama, pa i zatvorima. Na desetke prijestupnika uhićeno je zahvaljujući njegovim detektivskim sposobnostima, no onaj glavni dugo mu je izmicao.

William Chaloner stekao je bogatstvo zahvaljujući geniju za krivotvorenje: procjenjuje se da je iskovao lažnog novca u današnjoj vrijednosti od – četiri milijuna funti! Nakon što je šutnuo ženu i sedmero nejačadi, s ljubavnicom i partnericom u zločinu preselio se u vilu u elitnoj četvrti Knightsbridge, odakle se, okružen vojskom slugu, smijao naporima istražitelja. Bio je, naime, uvjeren da će ga lova izvući iz možebitnih neprilika sa zakonom, a činilo se da je u pravu. Newton ga je prvi put uhitio 1697. Premda je pripremio niz dokaza protiv krivotvoritelja, korumpirana porota proglasila ga je nevinim. Newton je čekao godinu dana, strpljivo gradeći slučaj protiv Chalonera, a tada ga je ponovno priveo. Ovaj put je, osim za krivotvorenje novca, terećen za kovanje francuskih pištolja, a čak osmero svjedoka na sudu je razvezalo jezike o njegovim zločinima. Ne prepuštajući ništa slučaju, Newton je u Chalonerovu ćeliju u zatvoru Newgate smjestio njegova bivšeg suradnika, koji se, u zamjenu za smanjenu kaznu, proaktivno bacio na doušničku dužnost. Drskom kriminalcu više nisu mogle pomoći veze, pa je nakon dva dana suđenja proglašen krivim. Obješen je 16. ožujka 1699. godine, a Newton, čovjek zaslužan za njegov pad, do kraja života je ostao na čelu Kraljevske kovnice novca.

Piše: Lucija Kapural


Komentari