Čovjek bi očekivao da će u napučenom gradu s visokim temperaturama vlasti činiti sve što je u njihovoj moći kako bi oni koji uklanjaju otpad s ulica bili zadovoljni i produktivni. Nažalost, stvari su šezdesetih godina prošlog stoljeća funkcionirale malo drugačije, a u Memphisu – puno drugačije! Pogotovo nakon što je u fotelju gradonačelnika zasjeo bogati bijelac i žestoki rasist Henry Loeb.
Većina gradskih smetlara bili su crnci. Siroti ljudi radili su za minimalnu nadnicu, i to u krajnje ponižavajućim uvjetima. Posjedovanje kanti za smeće, naime, nije bilo propisano zakonom, pa je većina lokalnog stanovništva otpatke bacala izravno na cestu, pod geslom “crnje će to ionako pokupiti”. Sve se to dodatno pogoršalo kad je na vlast došao Loeb, koji je izmišljao jedno suludo pravilo za drugim, samo zato što je to mogao. Smetlarima je, primjerice, bilo zabranjeno stajati u sjeni drveća, samo zato da bi što više patili od vrućine. Imali su petnaest minuta pauze za objed, a ako bi se zadržali samo sekundu dulje, momentalno su “letjeli” s posla. Najgori od svega ipak su bili kamioni kojima su upravljali: prastare krntije koje su ozbiljno ugrožavale živote radnika. Ovi su se više puta pokušavali žaliti Loebu, ali ih gradonačelnik odbijao primiti, tvrdeći da “nema vremena za gluposti”. Nakon što su dvojica smetlara poginula u toj zamci na četiri kotača, njihovi kolege stupili su u štrajk. Gradsko vijeće posulo se pepelom: shvativši da su njihovi postupci bili svinjski čak i za standarde šezdesetih, popustili su zahtjevima sindikata i svi su živjeli sretno i zadovoljno… Oh, pričekajte trenutak, ipak ne – zaboravili smo na Loeba!
Pokvareni gradonačelnik odbacio je odluku gradskog vijeća, da bi potom na demonstrante poslao policiju oboružanu pendrecima i suzavcima. U tom trenutku štrajk sanitarnih radnika prerastao je u borbu za građanska prava, koja je u grad dovela tisuće novih demonstranata – uključujući Martina Luthera Kinga! Na glasovitog borca za pravdu upravo je u Memphisu izvršen atentat, a nakon toga kobnog događaja Loeb i njegova svita konačno su popustili zahtjevima sindikata.
Piše: Lucija Kapural
