Dana 26. travnja 1986. godine, u nuklearnoj elektrani u Černobilu proveden je eksperiment kojim se trebalo ustvrditi mogu li turbine pri gašenju osigurati dovoljno energije za održavanje sustava hlađenja dok se ne uključe dizel agregati. Za eksperiment je odabran reaktor četiri, ali su stvari vrlo brzo pošle po krivu. Kombinacija nesigurnog dizajna sovjetskoga nuklearnog reaktora i ljudske pogreške stajala je u temelju onoga što će postati katastrofom stoljeća – u jedan sat, 23 minute i 45 sekundi nakon ponoći, reaktor četiri je eksplodirao, a silina udara u zrak je poslala gotovo devet tona radioaktivnog uranija, cezija i stroncija (kontaminacija je bila devet puta jača nego prilikom eksplozije atomske bombe u Hirošimi). Izravne i neizravne posljedice zračenja osjetilo je oko sedam milijuna ljudi, a radioaktivnost je najviše pogodila gradove okolini. Jedan od njih bio je Pripjat.
Prije katastrofe, bio je to uređen grad od 50.000 duša, izgrađen za obitelji zaposlenika u nuklearnoj elektrani. Trideset šest sati nakon eksplozije, naređena je “privremena evakuacija grada”. Tisuće obitelji napustile su svoje domove, nadajući se da će se ubrzo vratiti u Pripjat. Samo nekolicina bila je svjesna činjenice da se to nikad neće dogoditi.
Razina radioaktivnog zagađenja u okolici i danas je izuzetno visoka – stručnjaci procjenjuju da kontaminirano područje neće biti naseljivo narednih dvadeset tisuća godina! Poput Černobila, Pripjat je danas grad duhova, u koji povremeno ulaze samo fotografi i snimatelji u zaštitnoj opremi kako bi zabilježili mjesto na kojem je vrijeme stalo. U napuštenim zgradama s čijih se fasada ljušti boja namjernik može pronaći dječje igračke, školske udžbenike, potrgane stolce… Uspomene jednoga ugašenog života. Priroda polako počinje dominirati nad ruševinama ljudskog svijeta: korijeni stabala prodiru kroz asfalt, stepeništa su obrasla mahovinom, a krošnje probijaju davno raspukle prozore škola i bolnica. Možda najpotresniji dojam pružaju ostaci negdašnjega zabavnog parke: ljuljačke na kojima se nijedno dijete neće ljuljati, zauvijek zaustavljeni vrtuljci… A povrh svega lebdi sablasna tišina. Premda je pristup ljudima bez posebnih dozvola i sigurnosnih protokola zabranjen, životinje i dalje slobodno ulaze u grad. Kako stroncij 90, kojega je još mnogo u zraku, zamjenjuje kalij u organizmu izazivajući degenerativne promjene, mnoge od tih životinja izgledaju poput mutanata iz horor filmova. Ukratko, Pripjat je mjesto na kakvom se sigurno ne biste htjeli zateći!
Piše: Lucija Kapural
