George Bernard Shaw u pet anegdota

Majstor ironije i paradoksa, osobenjak koji je istodobno bio mistik zagledan u onostrano i jezičava napržica, nepopravljivi idealist i oštar društveni kritičar, George Bernard Shaw (1856. – 1950.) do danas je ostao prvo ime irske dramske književnosti. Pored svoga najpoznatijeg komada, “Pygmaliona”, napisao je niz političkih groteski, povijesnih kronika te građanskih drama u ibsenovskom duhu, oštro kritizirajući lažni moral. Bradati Nobelovac bio je možda najduhovitiji čovjek svoga vremena, a za vas smo probrali nekoliko anegdota koje savršeno dohvaćaju sarkastičnu srž velikog književnika:

Čovječanstvo ti zahvaljuje!

Neki nadobudni mladić doslovce je natjerao Shawa da pročita njegovu podugačku poemu, uvjeren da je riječ o remek-djelu. Slavni književnik je uzdisao dok je čitao, a kad je stigao do zadnje riječi, obratio se svome gostu: “Prijatelju, kako si uopće došao na ideju da postaneš pjesnik?”. Ovaj je, sav ponosan, odvratio: “Zapravo sam htio biti liječnik, ali sam napustio studij medicine kako bih, s perom u ruci, radio za dobro čovječanstva!”. Shaw ga sućutno pogleda: “Mladiću, ostavi se pisanja pjesama! Dovoljno si učinio za čovječanstvo time što nisi postao liječnik!”.

Što je suprotnost od pijetla?


U nekoj gostionici, Shaw je nabasao na kazališnog kritičara koji je često zlurado secirao njegove komade. Dvojica muškaraca podbadali su jedan drugoga, a nakon kraće stanke u verbalnom dvoboju, Shaw se počeše po bradi i reče: “Gospodine, iz našeg razgovora mogu zaključiti da ste vi suprotnost od pijetla!”. Sluteći uvredu, kritičar se naroguši: “Biste li mi objasnili što želite reći ili ćete, po običaju, ostati kriptični u izričaju?”. Dramatičar je, sa zluradim osmijehom na licu, ponudio objašnjenje: “Pijetao čeprka po gomili gnoja ne bi li pronašao zrno, dok vi, siroti moj prijatelju, čeprkate po gomili zrnja ne biste li pronašli govno!”.

Nezaslužena pohvala

Nakon njujorške premijere Shawove predstave “Candida”, dramatičar je poslao telegram glavnoj glumici Corneliji Skinner. “Izvrsno, neponovljivo!”, stajalo je u njemu. Polaskana, gospođa Skinner odgovori Shawu, glumeći lažnu skromnost: “Pohvala nezaslužena!”. Shaw joj je zlobno odvratio: “Mislio sam na komad, a ne na vašu izvedbu!”. Ovaj put, našao je sebi ravnu. “I ja!”, stajalo je u odgovoru.

“Topla” preporuka

Neki mladi glumac ljubazno je zamolio Shawa da mu napiše preporuku. Bila je to, pokazat će se, golema pogreška. Siroti čovjek mjesecima je čekao da ga prime u angažman nakon što je Shaw o njemu napisao sljedeće: “Najtoplje preporučujem gospodina R. Igra Hamleta, Cezara, Shaylocka, bridž i bilijar. Bilijar igra najbolje”.

Pametniji popušta

Jednan od Shawovih bliskih prijatelja bio je proslavljeni autor kriminalističkih romana Arthur Conan Doyle. “Otac” Sherlocka Holmesa vjerovao je u duhove, štoviše, bavio se spiritizmom, čemu se Shaw redovito podsmjehivao. Kako bi prijatelja uvjerio u istinitost takvih fenomena, Doyle mu je ispričao mu kako se prilikom zadnje seanse u njegovom domu pomaknuo masivni stol od mahagonija. Shaw će na to: “Vjerujem da je to moguće. Pametniji obično popušta, a u ovom slučaju to je bio stol!”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari