Tijekom Drugoga svjetskog rata, u godinama kada se London nalazio u stalnoj opasnosti od njemačkog bombardiranja, britanski je premijer Winston Churchill donio odluku koja, promatrana izvan konteksta, ostavlja poprilično čudan dojam. Naime, naređeno je da se nekoliko gavranova iz londonskog Towera evakuira na sigurno te da se tamo pobrine da prežive i stvore podmladak.
Da bi se ustanovili korijeni ove neobične odluke, potrebno je otići u prošlost nekoliko stoljeća prije Blitzkriega. Godine 1666. katastrofalan je požar uništio englesku prijestolnicu. Uskoro su se na izgorjelim ulicama pojavile razne divlje životinje u potrazi za lako dostupnom hranom. No, kako su svojim strvinarenjem uznemiravale ionako šokirano građanstvo, uskoro je započela kampanja njihovoga sustavnog uništavanja. Međutim, suočen s istrebljivanjem londonske populacije gavranova, tadašnji je kraljevski astronom John Flamsteed upozorio kralja Karla II. na postojanje proročanstva da, ukoliko posljednji gavran u kraljevstvu bude uništen, ni samo kraljevstvo neće poživjeti još dugo. Potaknut time, kralj je naredio da tri para gavranova trebaju uvijek biti čuvana u londonskom Toweru.
Iako većina povjesničara danas smatra kako je riječ o pukoj legendi stvorenoj tijekom fascinacije mračnim motivima krajem 19. stoljeća, Karlovo se ‘naređenje’ doista održalo kroz stoljeća te je čak potaknulo i britanskoga ratnog vođu na spomenuti postupak. Zanimljivo je spomenuti i da su gavranovi u Toweru, čija suvremena populacija pokazuje značajne sposobnosti učenja ljudskoga govora, upisani kao kraljičini vojnici te kao takvi mogu biti otpušteni u slučaju nedoličnog ponašanja.
Autor: Saša Vuković
