Fanatik iz orahove ljuske: Tragična sudbina hrvatske sportske legende

Matija Ljubek, najtrofejniji hrvatski kanuist i jedan od naših najuspješnijih sportaša uopće, već za života postao je legenda. Rođen je 1953. godine u malome slavonskom mjestu Belišću. Bio je poslušno i pristojno dijete, baš kao njegov brat i dvije sestre. Osnovnu i srednju školu završio je u Valpovu, s odličnim uspjehom, a nakon mature neko je vrijeme radio u Kombinatu Belišće. Paralelno sa sportskim uspjesima, studirao je na Pedagoškoj akademiji i u roku diplomirao.

U mladosti se bavio nogometom, atletikom i dizanjem utega, ali je ljubav prema vodi i kanuu na koncu prevladala. “Fanatik iz orahove ljuske”, kako su mu sugrađani tepali, prvu medalju osvaja na Svjetskom prvenstvu u Beogradu 1975. godine, nakon čega ne prestaje nizati trijumfe. Na Olimpijskim igrama u Montrealu iduće godine zadivio je sportski svijet – kući se vratio s dvije medalje, broncom na 500 metara i zlatom na tisuću metara u kajaku jednokleku. Trijumfirao je i na Mediteranskim igrama koje su 1979. godine održane u Splitu: čak tri zlatne medalje završile su oko Ljubekova vrata. Nakon uspjeha na Svjetskim prvenstvima u Nottinghamu, Beogradu i Tampereu, ponovno se uspinje na olimpijsko postolje: na Igrama u Los Angelesu 1984. osvaja srebro na tisuću i zlato na 500 metara. Na svojoj posljednjoj Olimpijadi, 1988. u Seulu, oprašta se od aktivnog bavljenja sportom. Postao je trener mladih kanuista, da bi potom preuzeo odgovornu funkciju u Hrvatskom olimpijskom odboru, zbog čega se sa suprugom Gorankom i sinovima Matijom i Nikicom preselio u Zagreb.

Tri godine kasnije doživio je prometnu nesreću koja ga je umalo koštala glave. Ljubek, koji je sjedio na suvozačkom mjestu, zadobio je teške unutrašnje povrede. Na operacijskom stolu njegovo je srce čak četiri puta stalo, ali se zahvaljujući iznimnoj psihofizičkoj snazi uspio u potpunosti oporaviti. Smrt je, međutim, uporno vrebala na šampiona. Dana 11. listopada 2000. godine, oko 19 sati i 50 minuta, Matija Ljubek ubijen je u Valpovu. Marko Varžić, suprug Ljubekove mlađe sestre Dubravke, dvaput ga je upucao iz puške M-48, nakon čega je pokušao ubiti i sina mu Matiju. Mladić je, srećom, uspio pobjeći, ali njegovu ocu više nije bilo spasa. Mahniti Varžić potom se odvezao u Belišće, gdje je teško ranio Ljubekovu stariju sestru Ljubicu i na mjestu usmrtio njezina muža, časnika HV-a Antu Bungića. Motiv dvostrukog zločina bila je osveta – Varžićeva punica Tonka odbila je prepisati kuću na zeta, zbog njegova učestalog nasilničkog ponašanja. Zbog teške prirode zločina, kao i zbog činjenice da za njega nije pokazao ni traga kajanja, Varžić je osuđen na trideset pet godina robije. Presudu je dočekao sa smiješkom, dok se čitavoj naciji kidalo srce. Matija Ljubek posthumno je proglašen počasnim građaninom Belišća.

Piše: Lucija Kapural

Komentari