Eutanaziraj me nježno: Je li ovaj čovjek bio humanist ili serijski ubojica?

Jack Kevorkian (1928. – 2011.) jedna je od najkontroverznijih figura u novijoj povijesti. O njegovoj djelatnosti, koju sažima oksimoron “milosrdno ubijanje”, već desetljećima se vode žestoke rasprave, koje zadiru duboko u srž medicine, prava, filozofije te ljudskosti same. Jedni ga smatraju hrabrim, sućutnim čovjekom koji se borio za prava i dostojanstvo smrtno oboljelih; drugi u njemu vide narcisoidnog manijaka koji si je dao za pravo gospodariti ljudskim životima. Zanimanje za fenomen smrti pokazivao je još kao student medicine, a svjedočenje agoniji pacijentice oboljele od karcinoma pluća bio je  početak njegove životne misije – borbe da se neizlječivim bolesnicima omogući pravo na umiranje, uz asistenciju liječnika. Nakon što je objavio članak u kojem se zalaže za eksperimentiranje na osuđenicima na smrt, dobio je otkaz na mjestu šefa patologije u Općoj bolnici u Saratogi. To ga ni najmanje nije pokolebalo: teoretske ideje o humanoj eutanaziji odlučio je provesti u praksi. Prionuo je izradi aparata pomoću kojeg bi se bezbolno skraćivale muke patnika. Od mnogobrojnih željeznih otpadaka, sastavio je uređaj koji je nazvao thanatron (“smrtostroj”). Egzekucija je zamišljena ovako: pritiskom na dugme, umirući pokreće injekciju koja mu ubrizgava mješavinu barbiturata, što ga uspavljuje. Pad njegove ruke automatski pokreće mehanizam, pa se u žile polako počinje slijevati otrovni kalijev klorid. Nakon dvije minute, ako sve ide po predviđenom, nastupa smrt.

Godine 1987. u detroitskim se novinama pojavio niz neobičnih oglasa, koji su nudili uslugu “savjetovanja o smrti”. Pedesetčetverogodišnja Janet Adkins, oboljela od Alzheimerove bolesti, imala je “čast” prva isprobati Kevorkianov smrtostroj. Premda je liječnici nisu smatrali neizlječivo bolesnom, žena je strahovala od gubitka moždanih funkcija, ne želeći biti na teret obitelji. Njen “asistirani suicid” kamerom je zabilježio Kevorkianov pomoćnik Neal Nicol. “Doktor Smrt”, kako su ga mediji prozvali, ostao je bez liječničke dozvole, što ga je postavilo pred veliki problem – kako će ubuduće nabavljati lijekove nužne za smrtnu praksu? Pribjegao je jednostavnom rješenju: umjesto injektiranjem teško nabavljiva kalijevog klorida, eutanaziju će vršiti trovanjem ugljikovim monoksidom! Sve više terminalnih pacijenata obraćalo mu se za pomoć. Računa se da je samo u prvoj godini prakse preko dvadeset ljudi iskusilo njegov smrtostroj. Bezbroj se puta našao na optuženičkoj klupi ali bi se, zahvaljujući činjenici da nikad nije vlastoručno pokrenuo uređaj, svaki put izvukao. Postao je neka vrsta medijske zvijezde, pa je bio sve drskiji i sve neoprezniji. Godine 1999. otrovao je Thomasa Youka, 52-godišnjaka u terminalnoj fazi ALS-a. Kako je ovaj bio potpuno nepokretan, Kevorkian je učinio nešto što se nikad ranije nije usudio – osobno je pokrenuo mehanizam smrti! Optužen je za bojstvo, a na sudu se, uvjeren u ispravnost svojih postupaka, odrekao odvjetnika. Štoviše, izjavio je da je pomogao skraćivanju muka još 130 ljudi, ponosno demonstrirajući kako je to izveo. “Pokušajte me zaustaviti!”, drsko je uskliknuo. Sudac je bio zgrožen njegovom predstavom. “Smatrajte se zaustavljenim!” poklopio ga je, kaznivši ga s osam godina zatvora.

Piše: Lucija Kapural

Komentari