Eugenički eksperiment: Kako stvoriti rasu nadljudi?

Robert Klark Graham (1906. – 1997.), američki optometričar koji je na izumu neprobojnih plastičnih leća za naočale zaradio bogatstvo, oduvijek se zanimao za eugeniku. U želji da poboljša svojstva ljudske rase, početkom 1980. godine je, u podzemnom bunkeru u San Diegu, otvorio banku sperme “Repository for Germinal Choice”. Cilj mu je bio prikupiti “donacije” najinteligentnijih muškaraca svijeta: a tko je, zapitao se, inteligentniji od dobitnika Nobelove nagrade?

No, kako je dobrovoljaca u njihovim redovima bilo malo, a spermići im nisu bili najpokretljiviji (nobelovci u pravilu nisu u cvijetu mladosti!), Graham je bio prisiljen sniziti kriterije, pa je počeo primati i sjeme “običnih” znanstvenika i uspješnih sportaša, sve dok su ovi imali natprosječno visok kvocijent inteligencije. Donori su uz to morali biti u braku – na tome je inzistirao, ali bez podrobnijih objašnjenja. Valjda je smatrao da su takvi ljudi stabilniji. Premda to nigdje nije bilo izrijekom traženo, svi odreda bili su bijelci.

Ideja selektivnog razmnožavanja naišla je na solidan odjek: mnogi sretno ubračeni “pametnjakovići” ispraznili su se u čašice u Grahamovu bunkeru, a svoj genetski materijal donirala su i trojica nobelovaca: dvojici je optometričar morao napismeno jamčiti da će ostati anonimni, dok je treći, dobitnik “Nobela” za fiziku William Bradford Shockley, s ponosom pričao o svome “ulogu”, budući da je i sam bio zadojen idejom eugenike. Kad se, dvije godine nakon Grahamove smrti, ova institucija ugasila, ustanovljeno je da nijednom od 218 djece začete “visokokvalitetnom” spermom inteligencija nije bila viša od prosječne. I, naravno, nijedno od te djece nije osvojilo Nobelovu nagradu!

Piše: Lucija Kapural


Komentari